Revolucionarna operacija u Torinu vratila vid ženi koja je pet godina bila slijepa

Riječ je o prvoj potpunoj autotransplantaciji prednjeg segmenta oka i makule, centralnog dijela mrežnjače, sa jednog oka na drugo kod iste pacijentkinje. Tim profesora Mikelea Reibaldija izveo je zahvat u Kliničkom centru „Grad zdravlja i nauke" u Torinu.

Elena je vid izgubila u teškoj saobraćajnoj nesreći, a povrede na oba oka bile su različite. Na lijevom oku nepovratno je oštećen očni živac, sve ostale strukture bile su zdrave, ali oko više nije moglo da šalje sliku do mozga.

Desno oko je vezu sa živcem zadržalo, ali rožnjača i mrežnjača bile su toliko uništene da klasična transplantacija nije dolazila u obzir, a propale su i matične ćelije potrebne za obnavljanje rožnjače. Uslijedile su godine potpunog sljepila.

Rješenje su hirurzi pronašli upravo u prirodi samog problema – iskoristili su zdrava tkiva lijevog oka, koje ionako nije funkcionisalo zbog oštećenog živca, i presadili ih na desno.

Rožnjača, beonjača, vežnjača, a prvi put u istoriji medicine i makula, sve je to u jednom zahvatu, koji je trajao gotovo šest sati, prešlo sa jednog oka na drugo.

Od dva teško oštećena oka tako je nastalo jedno – sposobno da ponovo prima i prenosi vizuelne informacije.

„Ovo je postavljenje nove granice u očnoj hirurgiji", rekao je profesor Reibaldi, direktor Univerzitetske očne klinike u bolnici Molinete.

Istovremenu transplantaciju prednjeg segmenta oka profesor Reibaldi je, zajedno sa profesorom Vinćencom Sarnikolom, izveo i ranije, takođe u Torinu, ali transplantacija makule do sada nikada nije bila moguća.

Podrška psa vodiča

Ljekari sada prate kako će presađena mrežnjača funkcionisati u narednim mjesecima. Prvi rezultati, kažu, ulivaju optimizam. Kada je stigla u bolnicu, Elena nije bila sama, pratio ju je pas vodič Džo, oslonac kroz sve godine slijepila.

Vid joj se, doduše, nije vratio potpuno i verovatno nikada neće biti onakav kakav je bio prije nesreće. Ali razlika je ogromna. Ona prepoznaje sina i unuka, razlikuje novčanice, vidi boje, dok je neposredno poslije operacije svijet oko sebe vidjela samo u nijansama crne i bijele.

Nije izgubila ni smisao za humor. „Presrećna sam. Ali sada kad sam se pogledala u ogledalo, malo sam ljuta, prije pet godina sam izgledala mnogo bolje", rekla je, u šali, profesoru Reibaldiju.

Za medicinu je ovaj poduhvat, prije svega dokaz koncepta. Biće potrebna nova istraživanja i vrijeme da se vidi koliko daleko primijenjena tehnika može da ide. Za Elenu, već sada, znači mnogo. Posle pet godina mraka, ponovo vidi lica ljudi koje voli.