Oglasio se Hadžija nakon izlaska iz zatvora, spomenuo i Đokovića

"Plakao sam u sobi cijeli dan, ne mogu da vjerujem da sam na slobodi", rekao je Hadžija novinarima "Dnevnog avaza".

"Najgore mi je bilo posljednjih četiri, pet mjeseci", rekao je on, zato što je zatvorenicima ukinut pristup dnevnim novinama i televiziji, pa nisu znali šta se dešava napolju.

Region

Majka i kćerka došle na odmor u Budvu: Automobil ih pokosio na trotoaru samo 3 sata kasnije

"Ja kad gledam Novaka Đokovića, ja ne dišem, ne jedem čovječe", rekao je Hadžija.

Ističe da nije mogao da vjeruje kada se vratio u rodni grad nakon izlaska iz zatvora.

"Izašli su svi, 'Dobro nam došao Hadžija'. Nisam mogao da vjerujem, svaka im čast. Treba ljude pohvaliti časno i pošteno. I svaka čast onima u Lukavcu, u MUP-u", kazao je on.

Čuveni robijaš je rekao da se kaje zbog ubistva zbog kog je robijao 24 godine.

"Zato poručujem omladini da ne idu mojim putem, da se drže škole i budu pošteni. Evo ja bježim iz BiH da zaradim koji dinar u Njemačkoj, da bih bolje živio sa svojom porodicom. Omladina da ne ide mojim putem, da ne uzimaju pravdu u svoje ruke. Nema vladavine niti pravde u BiH, ali biće. Biće izbori, vidi šta nam rade sada u BiH, uništiše nam državu", kazao je on.

On otkriva da mu je jedan čovjek poklonio automobil čim je izašao iz zatvora, i dao mu je 400 evra.

"Dobar je čovjek, kao hljeb, došao je na kafu, i rekao da će mi uraditi sve. Čitavu kuhinju, trosjed, dvosjed, džabe od njega. Vidi kakvih ljudi dobrih ima. To ne mogu da vjerujem čovječe", kazao je bivši zatvorenik.

Kaže i da ne zna da koristi savremene pametne telefone, i da mu sin pomaže sa tim.

Zločin koji je šokirao region

Hadžić je osuđen zbog ubistva trojice članova porodice Kasumović - Osmana, Bahrije i Kuduma - dok je četvrti uspio da pobegne. Zločin se dogodio 1. maja 2002. godine, kada je Hadžić sačekao muškarce na jednom mjestu i otvorio vatru.

Tokom suđenja i kasnijih javnih istupa, tvrdio je da je godinama bio izložen maltretiranju i fizičkom nasilju od strane te porodice. Kao ključni trenutak naveo je događaj iz maja 2001. godine, kada je, prema njegovim riječima, brutalno pretučen, a napadači nisu adekvatno kažnjeni.

Auto-moto

Mogu li ubice guma stati u kraj vozačima samoubicama

"To su drvosječe, neškolovani ljudi. Kada bi ušli u moj restoran, gosti bi odmah odlazili", govorio je Hadžić u jednoj televizijskoj emisiji, tvrdeći da je zbog konstantnih problema na kraju bio primoran i da proda ugostiteljski objekat.

Uvjeren da institucije nisu reagovale, odlučio je da, kako je sam rekao, "uzme pravdu u svoje ruke".

"I nećete više..."

Ovaj slučaj ostao je duboko urezan u kolektivnom sjećanju i zbog Hadžićeve hladnokrvne izjave o samom činu, koja je godinama citirana u medijima:

"Izranjavao sam ih da ne mogu bježati. Plaču, dreče: 'Nemoj, nećemo te Hadžija više nikad dirati'. I nećeš. Ja sam ih riješio pobiti i gotovo".

Ova rečenica postala je simbol brutalnosti zločina, ali i dodatno pojačala kontroverze koje ga prate do danas.

I dok je Hadžić godinama insistirao na tome da je bio žrtva dugotrajnog zlostavljanja, preživjeli član porodice Kasumović potpuno negira takve tvrdnje.

Hronika

Teška nesreća u BiH: Tri osobe završile u bolnici nakon sudara

"Sve je izmislio da bi se predstavio kao žrtva. Niko ga nije maltretirao. Bio je izolovan i ljubomoran jer se mi družimo i imamo dobre odnose", izjavio je on, dodajući da je priča o prebijanju "najveća laž".

Produžena kazna zbog prijetnji

Za trostruko ubistvo Hadžić je prvobitno osuđen na 21 godinu zatvora.

Međutim, kazna mu je produžena za još tri godine zbog pisma koje je uputio Vrhovnom sudu Federacije BiH.

U tom pismu zahtijevao je da porodica žrtava bude kažnjena makar simbolično, uz upozorenje da će, ukoliko se to ne desi, "biti posljedica".

Sud je takvo ponašanje okarakterisao kao ozbiljnu prijetnju, što je dovelo do dodatne zatvorske kazne.