Danas se slave veliki svetitelji: Evo šta treba učiniti ako zagrmi

Ovaj dan nije samo spomen na njihova imena, već podsjećanje na nepokolebljivu snagu duha koji se nije slomio ni pred carevima, ni pred progonima, ostavivši nam u nasljeđe čuda koja i danas žive u narodnom predanju.

Žitije Svetog Epifanija: Od jevrejskog porijekla do stuba pravoslavlja

Sveti Epifanije, rođen u porodici jevrejskoj, pronašao je Istinu u mladosti svojoj i u dvadeset šestoj godini primio podstrig u manastiru svetog Ilariona. Njegov put bio je popločan podvižništvom i dubokom duhovnom mudrošću, zbog čega se glas o njemu pronio od Palestine do Misira. Bježeći od ljudske slave, on se skrivao u pustinji, ali ga je Proviđenje Božje, kroz usta velikog Pafnutija, prizvalo na arhijerejski presto na ostrvu Kipru. Punih pedeset pet godina upravljao je Crkvom, doživjevši duboku starost od sto petnaest ljeta, neumorno se boreći protiv jeresi svojim čuvenim djelom "Kovčežić".

Pred sam kraj zemaljskog puta, car Arkadije i carica Evdoksija pokušali su da ga iskoriste u svojoj sramnoj namjeri da osude Svetog Jovana Zlatoustog. No, ovaj starac sveti nije htio biti saučesnik u nepravdi. Tada se zbilo ono potresno proročanstvo koje se i danas sa strahopoštovanjem prepričava: Zlatoust mu poruči da više neće vidjeti svoga prestola, a Epifanije mu uzvrati da ni on neće stići do mjesta svog progonstva. Obje se riječi, kao mač istine, ubrzo ispuniše – Epifanije usnu u Gospodu na lađi putujući ka Kipru, a Zlatoust izdahnu na putu za Jermeniju.

Stradanje Svetog Germana: Sin senatora koji je zasvijetlio iz mraka tamnice

Slično je bilo i stradanje Svetog Germana, patrijarha carigradskog, sina prvog carskog senatora koga ubi surovi car Konstantin Pogonat. Isti taj zli vladar uškopi mladića Germana i silom ga protjera u manastir, misleći da će mu tako ugasiti budućnost, ali je iz tog mraka zasvijetljela zvijezda najsjajnija.

Kao patrijarh, krstio je zloglasnog Kopronima, koji je još u krstionici nečistotom uprljao vodu, nagovijestivši jeres ikonoborstva koja će kasnije potresti Crkvu. Kada se usprotivio caru Lavu Isavrjaninu, koji je oholo uzviknuo "Ja sam car i sveštenik!", German bi zbačen i protjeran. Posljednjih deset godina proveo je u tišini manastira, moleći se za spas vaseljene dok ga Gospod nije pozvao u Svoje Carstvo nebesko 740. godine.

Molitva

"Bože otaca naših, čini uvijek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš. Amin."

Narodna vjerovanja i običaji

U mnogim dijelovima Srbije, Sveti German se slavi kao moćni zaštitnik od najstrašnijih nepogoda, pa ga narod često od milja zove Sveti Đerman. Zamišlja se kao dostojanstveni starac duge bijele brade koji upravlja nebeskim prostranstvima i gradonosnim oblacima. Narodno vjerovanje kaže da će godina biti rodna i blagoslovena ako na današnji dan zagrmi, te se u tom trenu, sa pogledom uprtim u nebo, izgovara: "Grmni, Đermane, i nosi u pustu goru dogodine". Kada bi se tamni oblaci nadvili nad selima, domaćini bi izlazili pred kuću dozivajući sveca da zaustavi grad na granici njihovih imanja. Postojao je i drevni običaj da se u vrijeme suše pravi figura od gline koja bi se simbolično sahranjivala pored vode, dok bi djevojke oplakivale Đermana koji je "umro od suše", prizivajući tako blagoslov neba i spasonosnu kišu za usahla polja.

Smatra se da današnji dan treba provesti u tihoj radosti i skromnosti. Pošto je Sveti Epifanije bio izvor mudrosti, vjeruje se da valja čitati molitve naglas, kako bi te riječi odjeknule domom i donijele razboritost i duhovni mir svim ukućanima, prenosi Kurir.