Sutra je Ognjena Marija: Šta se smatra strašnim grijehom, naročito za žene?

Šta nikako ne smije da se radi na Ognjenu Mariju?

U narodnom predanju čuvaju se primjeri mnogih nesrećnih slučajeva koji su se dogodili na ovaj dan, kada su se neoprezni plivači udavili u rekama i jezerima. Zato se vjeruje da na Ognjenu Mariju takođe treba izbjegavati kupanje u "velikim vodama".

Narodn

o vjerovanje kaže i da Ognjena Marija pali i kažnjava ognjem i da je grmljavina na ovaj sveti dan loš znak. To može značiti da je pred nama teška i sušna godina, a stariji tvrde da su ovakve situacije ukazivala na bolest i siromaštvo.

U nekim dijelovima Istočne Srbije uvreženo je mišljenje da djevojke na ovaj dan treba da poklone ogledalce mladiću koji im se sviđa i da će taj zauvijek u njih gledati kao "u svoj odraz u ogledalu".Vjeruje se i da među onima koji se na ovaj dan ne posvađaju ni oko čega, čitave godine neće biti nikakvog spora. Stoga bi na ovaj dan po svaku cijenu trebalo izbjegavati svađe s onima do kojih vam je stalo.

Društvo

Patrijarh Porfirije: Ko sluša riječ Crkve - sluša samoga Gospoda

Žene posebno praznuju dan Ognjene Marije, te su tog dana kućni poslovi svedeni na minimum. Obavezan je odlazak u crkvu i molitva ispred ikone Svete velikomučenice Marine.

Zašto se ljudi toliko plaše Ognjene Marije

U svojoj knjizi "Ognjena Marija Livanjska", čiji je sadržaj nastao na osnovu dokumenata, a prevashodno svjedočenja preživjelog srpskog stanovništva livanjskog područija stravično postradalog u masovnom zločinu 29. i 30. jula 1941. godine, podgorički novinar i publicista, Budo Simonović, o ovom prazniku zabilježeno je i ovo:

"Među vjernicima – pravoslavcima, Ognjena Marija (koja, inače, u narodnoj tradiciji slovi kao sestra Gromovnika Ilije i Svetog Pantelije) izaziva posebno strahopoštovanje. Toga dana (30. jula po novom, odnosno 17. po starom kalendaru) niko ne radi, jer se smatra da je toga dana svaki posao netaličan i grješan, da svako ko toga dana prekrši volju Božju, ne može očekivati milost njegovu."

"Mi bismo rekli ovdje da je Ognjena Marija udešljiva", kaže Sava Petrović iz livanjskog sela Gubin, jedna od rijetkih srpskih duša iz ovih krajeva, koji je ljeta gospodnjeg 1941. preživio Ognjenu Mariju.

Ako te šta tog dana desi, ne možeš se izbaviti; ako vatra plane, ne možeš je ugasiti. A bude, baš tog dana, čestito se i ne naoblači pa plane i zagrmi u plast sijena ili krstinu žita - sve izgori do posljednje slamke... Otuda i pjesma u narodu: "Ognjem prži Ognjena Marija, Gromom bije Gromovnik Ilija, Mirom miri Mirnosna Marija.

A ne bude vazda po pravdi i zasluzi. Desi se, kao tog zlog ljeta 1941, da se udruži sila i nepravda, da bog zažmuri i đavolu u svatove dođe, i onda sve naopako obrne – kazna strašna stigne bezgrešnike..."

(b92)