Sutra obilježavamo dva praznika: Evo šta vjernici treba da izgovore

Ovo je dan koji se u tradiciji doživljava kao vrijeme unutrašnjeg preispitivanja. Ljudi vjeruju da su ove riječi dovoljne da prizovu mir i zaštitu u kuću: Gospode, osnaži moj dom, moje misli i moje bližnje. Čuvaj nas kao što si čuvao svoje pravednike.

Sveti mučenik Jeron rođen je u Tijani u Kapadokiji, u skromnoj kući u kojoj je uzgajana duboka vjera. Majka Stratonika bila je slepa, a Jeron joj je služio s toliko ljubavi i odanosti da je to oblikovalo njegov karakter. Revnosni hrišćanin od mladosti, odbio je službu u rimskoj vojsci jer nije mogao da ostavi majku samu, niti da služi idolima.

Zbog odbijanja službe vojnici su poslati po njega, ali ih je on otjerao. Na kraju je zarobljen i sa grupom hrišćana sproveden kroz kapadokijske predele sve do Melitine. Vjerničko predanje kaže da mu se na putu javio čovek u bijelom odelu koji mu je rekao: Jerone, nećeš vojevati za cara zemaljskoga, nego za Cara nebeskog.

U tamnici je hrabrio sve zatvorenike, moleći ih da ostanu verni Hristu. Sa njim je bilo trideset dve mučenika koji su svi, osim rođaka Viktora, istrajali do kraja. Jeronu je odsječena ruka, zatim je mučen i na kraju posečen zajedno sa svojom družinom. Na putu ka gubilištu pevali su psalam Blaženi neporočni na putu hodeći po zakonu Gospodnjem.

Njihova imena, od Isihija i Nikandra do Temelija i Amonita, upisana su u Knjigu Života kao primjeri nepokolebljive vjere. Po predanju, jedan hrišćanin po imenu Hrisant uzeo je odsječenu glavu Svetog Jerona i sahranio je sa velikom čašću, a kasnije je nad tim grobom podignuta crkva.

Dok je priča o Jeronu priča o žrtvi i hrabrosti, život Prepodobnog Lazara Galisijskog donosi potpuno drugačiju vrstu podviga. Nad njegovom kućom u Magneziji pojavio se stub svjetlosti u trenutku njegovog rođenja, što je narod shvatio kao znak posebne Božje blagodati.

Svijet

Tramp: Ostao mi je još samo jedan konflikt da riješim

Poslije odlaska u Jerusalim i monašenja u manastiru Svetog Save Osveštanog, Lazar je deset godina proveo u poslušanju i molitvi. Kasnije se nastanio na gori Galisijskoj, gdje se podvizavao kao stolpnik, stojeći na stubu u neprekidnoj molitvi. Živio je asketski, tiho i posvećeno, ali su ljudi u njemu prepoznavali moćnu svetlost i tražili njegov blagoslov.

Car Konstantin Monomah ga je izuzetno poštovao, a predanje beleži da je Lazar bio čudotvorac i za života i posle smrti. Upokojio se krajem jedanaestog vijeka.

Predanje kaže da se na današnji dan posebno izgovaraju riječi koje prizivaju smirenje, istrajnost i unutrašnju sigurnost. Nisu to komplikovane molitve, već jednostavne rečenice koje čovjeka vraćaju sebi.

Danas se tiho u sebi izgovaraju reči poput: Gospode, osnaži me da istrajem u onome što je pravedno. Sačuvaj moj dom od nemira i moju dušu od straha. Daruj mi svetlost da vidim svoj put.

U mnogim domovima čita se i tropar Svetim mučenicima kao zaštita od nevolje, ali i tropar Prepodobnom Lazaru kao molitva za snagu i unutrašnji mir.

Ljudi vjeruju da ova dva praznika zajedno donose posebnu energiju dana. Jedan govori o jakosti i istrajnosti, drugi o tihom podvigu i unutrašnjoj svetlosti. Zbog toga se 20. novembar smatra dobrim danom da čovjek zamoli za zaštitu doma, blagoslov djece i jasnoću misli pred važne odluke.

(Ona.rs)