"Svi znamo nekoga ko je uništio porodicu zbog kockanja": Imamo li rješenje za ovaj porok?

Ova rečenica se mogla čuti u ATV-ovoj emisiji "Bitno" u kojoj su naši gosti govorili o problemu kockanja. Kako sačuvati mentalno zdravlje stanovništva i urediti tržište koje donosi multimilionske prihode privrednicima i državi, pokušali su da rastumače naši gosti.

"Svi mi u studiju znamo nekog ko je uništio porodicu ili mu je uništena porodica zbog kockanja. Broj razvoda i povećanog nasilja, gdje kocka narušava mentalno stanje. Bitni su u ekonomski pokazatelji, ali mi moramo i gledati šta se dešava sa narodom i pojedince. On kada postane ovisan o kocki, uništava ne samo sebe nego sve oko sebe. Dižu kredite zbog kockarskih dugova", rekla je u emisiji "Bitno", Jadranka Berić sociolog.

"Zabranjeno je priređivanje igara na sreću u zonama pod kojima se podrazumijeva udaljenost od 500 metara od osnovnih i srednjih škola radijalno računajući od mjesta glavnog ulaza u objekat škole", navedeno je to u nacrtu dopuna Zakona o igrama na sreću, koji je stigao u parlamentarnu proceduru kao građanska inicijativa.

O ovim dopunama Zakona poslanici Narodne skupštine Srpske raspravljaće na sjednici zakazanoj za utorak, 16. decembar.

"U čitavoj 2012. godinu u Republici Srpskoj, tada je bilo ukupno 469 priređivača igara na sreću, a mi ih danas imamo skoro tri puta više. U Banjaluci imamo 290 registrovanih. Kako smo već dobili neke komentare ljudi koji će učestvovati u raspravi, govorili su da se većina kladi onlajn, i zašto nam smeta udaljenost? Ako je tako, zašto imamo kladionice na svakom ćošku?", Vedrana Prole, član inicijativnog odbora 'Kocka je odbačena'.

Nije problem lokacija, nego svijest djece i roditelja, smatra Milko Grmuša, izvršni direktor Udruženja priređivača igara na sreću Republike Srpske.

"Za razliku od 2009. i 2010. u tehnološkom smislu, mi se danas susrećemo sa problemom da može i tri kilometra od škole odaljiti fizički lokaciju, ali se postavlja pitanje da li djeca u školi igraju igre na sreću na telefonima, a to nije bila mogućnost prije 15 godina. Ako roditelji i djeca nemaju svijesti, onda se nalazimo u ozbiljnom problemu, jer mi ne dozvoljavamo da maloljetna lica uopšte budu u kockarnicama", kaže Grmuša.

Koliko je tačno "kockara" u Srpskoj, teško će se ikada utvrditi. Većina ne želi da prizna ni sebi ni društvu da u ovom ozbiljnom problemu. Ipak, kako kažu sociolozi, prvi korak ka rješenju jeste priznanje problema.

"Spominjalo se da je 50.000 samo u Banjaluci, ali to je teško istražiti jer malo ko priznaje. Kada dođe do toga da je prihvatio da je ovisnik, on je već pola problema riješio", kaže Berić.