Vjerovanje kaže: Sutra dobro pazite ko vam prvi ulazi u kuću

Ovaj dan nosi snažnu simboliku početka, ali i upozorenje da se pažljivo gleda kakvu energiju unosimo u svoj dom i život. U narodu se vjeruje da ono što se tog dana dogodi može nagovijestiti kakva će biti godina pred nama.

Ko je bio Sveti Ignjatije Bogonosac

Sveti Ignjatije Bogonosac jedan je od najznačajnijih svetitelja rane hrišćanske Crkve. Bio je episkop Antiohije i neposredni učenik svetih apostola. Crkveno predanje ga pamti i kao dijete koje je Isus Hristos uzeo u naručje, govoreći da samo oni koji postanu poput djece mogu ući u Carstvo nebesko.

Nadimak Bogonosac dobio je jer je, prema učenju Crkve, nosio Boga u svom srcu i svjedočio vjeru bez straha. U vrijeme cara Trajana osuđen je zbog hrišćanstva i odveden u Rim, gdje je stradao mučeničkom smrću. Njegove poslanice i danas imaju posebno mjesto u pravoslavnom učenju o Crkvi, vjeri i stradanju.

Ignjatindan i strogi post

Praznik Svetog Ignjatija Bogonosca obilježava se 2. januara po novom kalendaru, u vrijeme Božićnog posta. Zbog toga se ovaj dan uvijek posti, a vjernici ga provode u uzdržanju, molitvi i tišini.

U narodu se vjeruje da tog dana ne treba započinjati velike poslove niti donositi važne odluke. Akcenat je na smirenju i pripremi za velike praznike koji slijede.

Ko prvi ulazi u kuću

Jedno od najrasprostranjenijih narodnih vjerovanja vezanih za Ignjatindan odnosi se na prvu osobu koja tog dana uđe u dom. Smatra se da ta osoba simbolično donosi duh godine koja dolazi.

Zbog toga se obraća pažnja da to bude neko miran, pošten i dobronamjeran. U narodnom tumačenju, ovaj običaj podsjeća domaćine da razmišljaju o tome koga puštaju u svoj život, ali i kakve misli, riječi i namjere nose u sebi.

Običaj povlačenja djece za uši

U pojedinim krajevima sačuvao se i običaj da se djeca na ovaj dan blago povuku za uši, uz izgovaranje želja za zdravlje, rast i dug život. Ovaj običaj nema crkveno porijeklo i nikada nije bio dio bogosluženja.

Crkva uči da se djeca ne štite simboličnim gestovima, već molitvom, blagoslovom, ljubavlju i pravilnim vaspitanjem. Zato se danas ovaj običaj ili potpuno napušta, ili se svodi na blag dodir i lijepu riječ.

Narodno vjerovanje - kokošji Božić

U narodnoj tradiciji vjerovalo se da je ovaj dan posebno važan za kokoške i domaću živinu, jer se smatralo da od načina na koji se praznik obilježi zavisi njihovo zdravlje, nosivost i opstanak tokom godine. Otuda i naziv koji se zadržao u narodu - "kokošji Božić".

Šta se radilo na "kokošji Božić"

U selima se pazilo da se tog dana:

- Ne kolju kokoške, kako se "ne bi sjekla sreća u kući"

- Ne iznosi pepeo i đubre iz dvorišta, da se ne odnese blagostanje

- Živina dobro nahrani, često zrnevljem ili kukuruzom, uz tišinu i mir

U nekim krajevima domaćice su posipale žito oko kokošinjca, vjerujući da će se tako kokoške držati dvorišta i biti plodne.

Dan za mir u kući i tišinu u srcu

Sveti Ignjatije Bogonosac u narodnom vjerovanju važi za dan unutrašnje pripreme. Smatra se da ne treba raspravljati, podizati glas niti unositi nemir u dom. Mir u kući tog dana, vjeruje se, donosi spokoj tokom cijele godine.

(Ona.rs)