Koliko novca morate imati sa 30, 40 i 50 godina?

Na ovo pitanje ne postoji jedan odgovor koji bi odgovarao svima, jer se finansijske mogućnosti, prihodi i životni planovi razlikuju od osobe do osobe.

Zanimljivosti

Početak oktobra donosi dobre vijesti za tri znaka horoskopa

Ipak, američka finansijska kompanija "Fideliti" razvila je jednostavnu smernicu koja može da posluži kao orijentir ljudima koji žele da prate da li dovoljno brzo grade finansijsku sigurnost za period nakon penzionisanja.

Prema ovoj procjeni, iznos ušteđenog novca trebalo bi tokom radnog vijeka postepeno da raste u odnosu na godišnju platu.

Koliko bi trebalo da imate ušteđeno?

"Fideliti" kao kontrolne tačke navodi sljedeće iznose:

• Sa 30 godina – iznos koji odgovara jednoj godišnjoj plati.
• Sa 40 godina – tri godišnje plate.
• Sa 50 godina – šest godišnjih plata.
• Sa 60 godina – osam godišnjih plata.
• Sa 67 godina – deset godišnjih plata.

Drugim riječima, krajnji cilj prema ovoj smjernici jeste da osoba do 67. godine ima ušteđevinu koja odgovara približno desetostrukom iznosu njene godišnje plate.

To ne znači da bi svako trebalo da ima isti iznos novca na računu. Cilj se menja u zavisnosti od prihoda.

Na primjer, osoba koja sa 40 godina godišnje zarađuje 20.000 evra, prema ovoj smjernici trebalo bi da teži ka tome da ima oko 60.000 evra namijenjenih dugoročnoj štednji za penziju.

Republika Srpska

Načinjen još jedan korak ka auto-putu Banjaluka jug - Mrkonjić Grad

Ako je godišnja plata veća, veći je i iznos sa kojim se poredi ušteđevina.

"Fideliti" uz to preporučuje da se tokom radnog vijeka za penziju izdvaja oko 15 odsto godišnjih prihoda, pri čemu se u taj procenat mogu uračunati i doprinosi koje uplaćuje poslodavac.

Zašto cilj nije isti za svakoga?

Važno je naglasiti da navedene brojke nisu finansijsko pravilo koje će odgovarati svakoj osobi.

Na to koliko je novca potrebno za penziju utiče čitav niz faktora – godine u kojima osoba planira da prestane da radi, budući životni troškovi, visina prihoda, očekivani prihodi nakon penzionisanja, ali i životni standard koji želi da zadrži.

Osoba koja planira raniji odlazak u penziju vjerovatno će morati da obezbijedi veći iznos, jer će ušteđevina morati da traje duže. Sa druge strane, kasniji odlazak u penziju može smanjiti potreban iznos.

Važnu ulogu imaju i drugi izvori prihoda tokom penzionerskih dana, zbog čega se ukupna potrebna štednja ne može procijeniti samo na osnovu plate.

Brojke su kontrolne tačke, a ne strogo pravilo

"Fideliti" ove iznose predstavlja kao svojevrsne kontrolne tačke koje mogu pomoći ljudima da procjene kako napreduju ka dugoročnom cilju.

Hronika

Prilikom pretresa pronađeni kokain i marihuana: Jedna osoba uhapšena

To znači da osoba koja sa 40 godina nema ušteđen iznos jednak tri godišnje plate ne treba automatski da zaključi da je zakasnila sa planiranjem penzije.

Isto tako, neko ko ima više od tog iznosa nije automatski finansijski spreman za penzionisanje.

Za svakoga je važna šira slika - koliko zarađuje, koliko troši, koliko može da odvaja, kada želi da prestane da radi i kakve prihode može da očekuje nakon penzionisanja.

Pravilo jedne plate do 30. godine, tri do 40, šest do 50. i deset do 67. godine zato je najbolje posmatrati kao orijentir za dugoročno finansijsko planiranje, a ne kao univerzalnu formulu koja mora da važi za svakog štedišu.

Važno je, međutim, da se ovaj primjer ne tumači kao preporuka da svaki zaposleni mora da ima upravo toliko novca ušteđeno. Zarade se značajno razlikuju, a "Fidelitijeva" smernica polazi od individualnog prihoda, a ne od prosečne zarade u jednoj zemlji.

Za realniju procjenu, svako bi trebalo da računicu prilagodi sopstvenoj plati, troškovima, postojećoj štednji, očekivanoj penziji i godinama u kojima planira da prestane da radi.

(Telegraf biznis)