Sveštenik penzionerski mir pronašao u radionici

Iza Kuđeljića je sadržajna sveštenička služba, ali i brojna životna iskušenja, pa mu je mir koji ima sada u Derventi, posebno okrepljujući.

"Moj otac se u Derventu doselio 1938. godine, a poslije izbijanju rata izbjegao je u Rapćane, gd‌je sam i rođen. U Derventi sam završio osnovnu školu, a gimnaziju napustio nakon dvije i po godine, kako bi školovanje nastavio na bogosloviji u Sremskim Karlovcima. U Hrvatskoj sam služio i vojnu službu", ispričao je prota, prenosi "Derventski list".

Dio svog svešteničkog puta koji je nastavio u Bosanskoj Krajini, potom u Slavoniji, pa u Beogradu.

Duga porodična tradicija

Dočekavši penziju, odlučio je da nastavio porodičnu tradiciju obrade drveta, koja se među Kuđeljićima s koljena na koljeno prenosi duže od 150 godina.

"Moj prad‌jed, d‌jed i otac bili su vješti majstori. Pravili su bačve, kola, prozore, namještaj i druge predmete od drveta. Kao dijete učio sam od oca sjekao, tesao, ali i čistio radionicu, a s godinama sve više me vodila želja da i sam obrađujem drvo", rekao je Kuđeljić dodajući da je osim drveta, vješt je i u obradi kamena, ali i drugim građevinskim poslovima.

Zanimljivosti

Za ove znakove slijedi finansijski procvat: Pare stižu sa svih strana

"Izrađivao sam vladici u Vršcu mnogo toga i kada su dolazili sveštenici i drugi gosti u posjetu interesovalo ih je ko to izrađuje. Zatim su krenule narudžbe, a dešavalo se da ne mogu sve da postignem. I mitropolitu Fotiju sam napravio nekoliko predmeta", rekao je Kuđeljić

On je po odobrenju mitropolita postavljen za sveštenoslužitelja manastira Presvete Trojice u Podnovlju.