Dvije opasne ribe u Jadranu

Riba lav novi je stanovnik Jadrana, a prvi put je primijećena prije otprilike pet godina.

Ova atraktivna, ali otrovna riba potiče iz tropskih i suptropskih mora, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u Sredozemlju.

Društvo

Počinje isplata mjesečnog boračkog dodatka

Njeno širenje predstavlja potencijalnu prijetnju domaćim vrstama, budući da je riba lav grabljivica koja se hrani manjim ribama i drugim morskim organizmima. Zbog klimatskih promena i zagrijavanja mora stvaraju se povoljniji uslovi za njen opstanak i razmnožavanje u Jadranu, pa se očekuje da bi njeno prisustvo u budućnosti moglo da bude sve češće.

"Jako lijepa tropska vrsta, ali nažalost veoma opasna za autohtone vrste, jer je veoma proždrljiva, hrani se ribljom mlađi, ostaviće trag i napraviće probleme u našem ribarstvu. Potencijalno je opasna i za ljude, zato što, ako se ubodete na nju, ubod je veoma, veoma bolan i ta bol traje dosta dugo", rekao je za HRT Valter Kožul iz Instituta za more i priobalje Univerziteta u Dubrovniku.

Iako je jestiva, malo ko želi da rizikuje kontakt sa njenim bodljama.

Zanimljivosti

Dnevni horoskop za 15. septembar 2026: Novi početak za Bika, srećan dan za Blizance, a za vas?

"Evo, lično sam je imao u ulovu u tri, četiri navrata, pažljivo je odstranjujući iz stajaćih mreža. Ona već ugine ako je neko vrijeme bila van mora na palubi barke, a potom je, normalno, beživotnu vratimo u more. Iako se navodi da je jestiva i veoma ukusna u određenom dijelu njenog mesa, ja se lično baš ne bih usudio", kazao je predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske privredne komore Dubrovačko-neretvanske županije Mato Oberan.

"To je bila riba za narod"

"Ribu lav, na svu sreću, još nismo sreli u Malostonskom zalivu, iako su nas iz Instituta upozorili da ih obavijestimo ako je vidimo. Već odavno se pojavila jedna dosta opasnija vrsta od ribe lav, a to je strelka. Znači, populaciju cipala je uništila. To je bila riba baš za narod – jeftina, mogao je svako da je ulovi. I odlična riba. Potpuno ju je uništila, više je nema ni u tragovima", kaže Maro Franušić iz Malostonskog zaliva.

Društvo

Danas slavimo Svetog Mamanta: Evo zbog čega ga vjernici posebno poštuju

"Ona je baš izražen predator, jer se na područjima na kojima živi može primijetiti da druge vrste, kao što su cipli ili nešto slično, koje su joj plijen, budu povrijeđene ili prepolovljene. U svakom slučaju, na njima su primjetne rane i oštećenja. I u samom ribolovu te strelke su veoma problematične, jer narušavaju kompaktnost jata koja se okupljaju pod svjetlom tokom ribolova koji uključuje upotrebu vještačke rasvjete", objašnjava Oberan.

Tokom posljednje tri decenije u Jadranu je zabilježeno više od 40 novih vrsta, među kojima ima i onih koje su otrovne za konzumaciju.

"Možda je tu i srebrnopruga naduvača, za koju treba znati da se ne smije konzumirati. Počela je da se pojavljuje nešto češće kod nas. Veoma je otrovna i taj otrov ne nestaje, odnosno ne uništava se termičkom obradom", upozorava Kožul i dodaje da invazivne vrste u Jadran dolaze i kao posljedica ljudskog djelovanja.

"Dolaze kroz Suecki kanal"

"Najveći broj ovih novih vrsta koje smo zabilježili jesu lesepsijski migranti. Oni dolaze kroz Suecki kanal, dakle djelovanjem čovjeka. Kada smo otvorili Suecki kanal, tropske vrste počele su da ulaze u istočni Mediteran i polako se šire prema nama", rekao je Kožul.

Region

Dijete (3) se bori za život nakon požara u stanu

Među vrstama koje su se udomaćile spominje se i papagajka.

"Papagajka, vrsta koja je prethodnih godina bila prilično kolebljiva i povremena, sada je toliko redovan ulov da u nekim alatima čak i dominira. Zanimljivo je da su u pitanju isključivo veliki primjerci, od po kilogram i više", rekao je Oberan.

On je dodao da su neke vrste iz Jadrana vremenom nestale.

"U nekom poslijeratnom periodu, dakle prije skoro 30 godina, bila je veoma izražena pojava ribe sablje, kajiša, koji je na našem području bio veoma prisutan. Inače živi na većim dubinama, ali je bio prisutan i u priobalju, gdje je oštećivao mreže i druge ribolovne alate, naročito lignjare prilikom lova na lignje, pa se vrlo često ostajalo bez opreme. Vremenom se njegovo prisustvo prorijedilo i na kraju je gotovo potpuno nestao", naveo je Oberan.