Vedrana Rudan izašla iz bolnice pa okupila porodicu na ručku

U najnovijoj kolumni na svom blogu Rudan.info Vedrana Rudan objašnjava kako su porodično ručali, a nekoliko puta je naglasila da joj je ovo najljepši ručak u životu. Njenu kolumnu prenosimo u cjelosti:

''Pozvali smo djecu na ručak. Imamo šestero djece. Ivančica se motala oko stola, mačke Koko i Pepica su se izgubile. Ležala sam na kauču dok su uživali u ručku. Muž je bio kuvar, sin je ispekao fantastične princeze, drugi je sin donio vino''.

Scena

Vedrana Rudan je veoma loše: Iako prima morfijum, trpi nesnosne bolove

Najljepši ručak u mom životu.

Dok sam gutala kašu od rižinog brašna kuvanu u mlijeku od badema, vrtila sam stare filmove. Ova plavokosa, lijepa žena srednjih godina nekad je bila djevojčica.

“Gospođo”, rekao mi je davno bijesni sused, “vaša kći svaki dan lupa na moja vrata.”

Razljutio me. “Vi i ne poznajete moju kćerku, ima petnaest godina, nije dijete.”

Nekoliko dana kasnije čula sam topot na stepenicama. Kći je provalila u stan, susjed za njom. “To je ona, to je ona”, urlikao je.

Moja se kći tresla. “Oprostite, gospodine, previše sam ljuta, maknite se sa vrata, ne želim da gledate, prebiću je.” “Tako treba s njima, remen je iz raja pobjegao.”

Zaključala sam vrata pa smo se ludo smijale ni danas ne znam čemu, prenosi Telegraf.

Za stolom je bio i sin, jedan od najljepših muškaraca koga sam u životu srela. Nije moj sin, iako jest. On je, pred trideset i pet godina s mojom kćerkom kroz roletne gađao prolaznike vodenim bombama i jajima dok smo njegov otac i ja sjedili u boravku i bili srećni da nam se djeca ne mlate nego uče u tišini.

Jednom je jedno od te djece otišlo na rođendan prijatelju čiji telefonski broj nismo znali. Vratilo se idućeg dana u dva popodne.

Scena

Potresna ispovijest Vedrane Rudan o borbi sa karcinomom: ''Želim umrijeti''

U međuvremenu smo zvali policiju, bolnice, mrtvačnicu. Kad je ušao u kuću samo je rekao, zaspao sam. Nisam ga mogla ubiti, već je tada bio visok dva metra.

I muž i ja smo godinama gledali unaprijed. Ja sam se pitala u u kakva će se čudovišta pretvoriti naša djeca. Propalice bez škole, pijanci, narkomani… Kako se odgajaju djeca, pitali smo se decenijama.

I sad taj ručak, najsrećniji dan u mom životu.

Nije nam teško palo kad su se svi povukli na terasu, troje puše na naš užas, mi smo s psom ostali da sjedimo pokraj peći.

Petoro odraslih stranaca smijalo se ko zna čemu, nismo osjetili potrebu da im se priključimo, nismo se osjećali isključenima. Muž je Ivančici krišom davao keksiće, a onda ju je zgrabila naša unuka.

Rekla sam mužu, ovo je najljepši ručak u mom životu.

“Zašto?” Preko trideset godina živimo skupa, dvoje smo potpuno različitih ljudi. Kad su otišli ja sam ih nakon pola sata nazvala i bila srećna što su svi došli živi doma. Moj je muž gladio leđa mačkama. On misli da je normalno imati toliko normalne djece."

Scena

Vedrana Rudan odlučila u čemu želi da je sahrane

"Gotovo sam nepokretna"

Inače, Vedrana Rudan (75) vodi borbu sa opakom bolešću, a nedavno se oglasila i otkrila da se pored zdravstvenog susrela sa još jednim problemom.

''Gotovo sam nepokretna. Opsjednuta sam strahom da neću platiti neki račun na vrijeme, da će me izbaciti iz kuće. Zato me užasnulo kada sam shvatila da zbog 'sistemske greške' više preko telefona ne mogu ništa da platim. Nad*oksala sam se morfijumom i jedva otišla do poslovnice. Jako simpatična gospođa se trudila, lupala po tastaturi, a onda mi rekla da nema pojma o čemu se radi i da pozovem korisničku službu''.

''Preko dva telefona sam ukucavala sve moguće brojeve. Naslušala sam se Na lijepom, plavom Dunavu toliko da će mi se želudac dizati danima na ime Štrausa. Ne mogu da vjerujem da su svi operateri zauzeti. Očito su svi pomrli. Nažalost, nemam snage da te lopove pošaljem u tri lijepe i odšetam u neki drugi brlog'', napisala je ona.

(Telegraf.rs)