Bojić: Srpske žrtve moraju postati dio globalne kulture pamćenja

Bojić je istakao da je srednje Podrinje i Birač tokom čitavog XX vijeka bilo jedno od najstradalnijih srpskih područja, od masovnih zločina nad Srbima u Drugom svjetskom ratu do stradanja u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, zbog čega danas predstavlja jedno od najbolnijih mjesta kolektivnog sjećanja srpskog naroda.

„Srednje Podrinje i Birač nisu samo prostori pijeteta i stradanja, već prostori trajne opomene srpskom narodu. Upravo zato, 4. jul je dan kada se kao narod obavezujemo da istina o srpskim žrtvama nikada neće biti prepuštena zaboravu.“

Ove godine Organizacioni odbor za obilježavanje stradanja Srba srednjeg Podrinja i Birča, na prijedlog Memorijalnog centra Republike Srpske, usvojio je zvanični slogan i vizuelni identitet povodom obilježavanja 34 godine od stradanja Srba u srednjem Podrinju i Birču.

Usvajanje prijedloga Memorijalnog centra predstavlja iskorak u načinu njegovanja kulture pamćenja. Usvojen je zvanični slogan:

U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide

Vizuelni identitet ovogodišnjeg obilježavanja stavio je u središte pažnje najbolniju temu, stradanje djece srednjeg Podrinja i Birča.

Bojić naglašava da slogan „U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide“ nije samo rečenica. To je poziv na nacionalnu i istorijsku odgovornost svakog od nas. To je naša najdublja obaveza prema žrtvama i put da istinu dugoročno sačuvamo od zaborava i selektivnog tumačenja. U Bratunac idemo zato što kao srpski narod u cjelini osjećamo svako naše stradanje.

„Decenijama je stradanje Srba u srednjem Podrinju i Birču ostajalo nedovoljno poznato izvan naših prostora. To predstavlja istorijsku nepravdu koju moramo ispraviti. Naš cilj nije da bilo čije žrtve umanjujemo, već da srpske žrtve konačno postanu vidljive svijetu i dobiju mjesto koje im pripada u globalnoj kulturi pamćenja.

Memorijalni centar Republike Srpske sistematski radi na snimanju svjedočanstava o stradanju srpskog naroda. Samo u protekle dvije sedmice, povodom obilježavanja stradanja Srba u srednjem Podrinju i Birču, objavljeno je 14 audio-vizuelnih svjedočanstava preživjelih i članova porodica žrtava sa ovog područja.

To je tek početak jednog velikog projekta. Do sada je snimljeno više od 150 audio-vizuelnih svjedočanstava Srba koji su preživjeli ratne strahote ili izgubili svoje najmilije u srednjem Podrinju i Birču. Ta svjedočanstva predstavljaju neprocjenjivu istorijsku građu i već se prevode na strane jezike kako bi postala dostupna međunarodnoj javnosti. Želimo da glas naših žrtava bude razumljiv i čujan daleko izvan granica Republike Srpske i Srbije.“

U narednom periodu Memorijalni centar Republike Srpske nastaviće da razvija digitalne arhive, dokumentarne filmove, izložbe, multimedijalne projekte i međunarodne prezentacije, s posebnim fokusom na modernizaciju i digitalizaciju arhivske građe, kao i na primjenu savremenih vizuelnih formi komunikacije.

Cilj ovih aktivnosti jeste da autentična svjedočanstva o stradanju srpskog naroda dobiju snažan međunarodni odjek i da istina o srpskim žrtvama bude predstavljena u svjetskim muzejima, akademskim institucijama, medijima i na mjestima gdje se oblikuje međunarodno javno mnjenje.

„Ne tražimo poseban odnos prema srpskim žrtvama. Tražimo isti princip koji važi za sve nevine žrtve širom svijeta, pravo na istinu, dostojanstvo, sjećanje i poštovanje. Kultura pamćenja ne može biti potpuna ako iz nje budu izostavljene hiljade srpskih žrtava koje su stradale tokom rata.

Uvjeren sam da dolazi vrijeme u kojem će srpske žrtve biti priznate i globalno prepoznate. Učinićemo sve da njihovo stradanje bude utisnuto u svjetsku kulturu pamćenja. To je pitanje istorijske odgovornosti, našeg duga prema žrtvama i civilizacijska obaveza da istina ostane trajno sačuvana“, poručio je direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić.