Koridor života - 34 godine od bitke za opstanak

Teže je bilo kada su zbog nedostatka kiseonika u banjalučkom porodilištu umirale bebe. Teže je bilo kada se za put života ginulo. S’ lakoćom je danas pješačio. Za 12 beba. Za saborce. Za one koji nisu dočekali da vide Koridor probijen.

"Dok god mogu, ići ću ovako. Je li bilo teško, naporno? Za sada nije. Jeste da je sedamdeseta godina. I neka Srpska živi dugo", rekao je Zlatko Stefanović.

Ratnih dana sjeća se i Obren Živanić. Mnogo toga se promijenilo, ali sjećanje na proboj Koridora ne blijedi. Kao pripadnik vojske učestvovao je na više ratišta u Posavini. Nakon povlačenja jedne jedinice raspoređen je na koridorski pravac. Borci su tada, kako i sam kaže, znali samo jedno, - moraju odbraniti narod i probiti put koji je značio opstanak.

"Kada pogledam sve ovo nije mi žao sve patnje. Žao mi je momaka. Teško mi je. Puno je drugara ostalo, ali…Šta ćete. Moralo se. Trebalo je to sačuvati", rekao je Obren Živanić, pripadnik Trebavske brigade.

"Ne stidim se nikad, jer sam branio svoj narod. Teška sjećanja. Sjećaš se..evo imam i ovđe svojih ratnih drugova. Imam svojih prijatelja koji su sa mnom radili u Hrvatskoj. Evo sada sam sreo jednog nakon 30i nešto godina. Teško mi je ovako kada se sve ovo dešava. Evo vidi gdje su naši najhrabriji sinovi dali živote", rekao je Đorđo Maksimović, pripadnih Pete kozarske brigade.

Republika Srpska

Minić: Vukovi sa Vučijaka - elitna herojska jedinica

Bila je to bitka za život ili smrt. Biti ili ne biti, opstati ili nestati prisjeća se i resorni ministar. Cilj nije bio samo vojna pobjeda, već povezivanje zapadnog i istočnog dijela Republike Srpske sa maticom Srbijom. Zasigurno je spriječen i neki novi genocid nad srpskim narodom u zapadnom dijelu Republike Srpske.

"Da ova operacija nije uspješno izvedena, sigurno sudbina srpskog naroda bila potpuno neizvjesna, posebno u ovom zapadnom dijelu Republike Srpske i sigurno Republike Srpske Krajine. Ali teško bilo očekivati da bi istočni dio Republike Srpske u takvim uslovima opstao. Sigurno mi danas u te operacije nije bilo, ne bi imali slobodu, ne bi imali Republiku Srpsku", rekao je Radan Ostojić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.

"Drago mi je što smo na mnogim ovakvim manifestacijama zajedno, zahvaljujući dogovoru predsednika Aleksandra Vučića i predsednika Dodika, i što time iz dana u dan, iz nedelje u nedelju, šaljemo poruku da smo mi jedan jedinstveni narod i da delimo istorijsku sudbinu", rekao je Nikola Vukelić, državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije.

Borbe su trajale danima. Linije su pomjerane metar po metar. Gubici veliki, ali o odustajanju se nije razmišljalo. Srpska ni danas ne želi nikog da mrzi, niti je to ikada bio slučaj.

"Kao pripadnik VRS-a, imam da kažem da moramo dići glavu i da sve i jedan borac Srpske i njihovi potomci moraju biti poštovani. Doboj je danas dao primjer i želim da ih pohvalim, kako i na koji način postoji empatija prema tim kategorijama", rekao je Savo Minić, predsjednik Vlade Republike Srpske.

Vojničkih dana sjeća se i Milorad Dodik. Bilo je to vrijeme kada su, kako kaže, Muslimani htjeli formirati državu po svome. Plan je bio odvojiti BiH od Jugoslavije i Srbije. Probojem Koridora Srbi su samo htjeli slobodu. Upravo zato dionica auto-puta od Doboja do Brčkog treba da nosi naziv "9. januar - Koridor života’’.

"Mi nismo htjeli BiH koju ćemo terorisati i majorizirati Muslimane ili Hrvate. Mi smo htjeli samo slobodu. Slobodu na prostoru koji pripada Srbima. Zato je došlo do Koridora i formiranja Republike Srpske i njene kontinuirane borbe kroz sve ove godine", rekao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.

Od proboja Koridora, pa sve do danas, Republika Srpska postala je jedno. Na tome hvala generalu Momiru Taliću. Banjaluka će mu se odužiti.

"Zato će Banjaluka, kao najveći grad Republike Srpske, jedan trg posvetiti generalu velikanu Taliću. On to zaslužuje", rekao je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.

Najbolji među najboljima nisu dočekali da vide Republiku Srpsku kakvu danas poznajemo. Zbog njih Koridor ne smije ostati samo dio istorije. Trajna je to obaveza da se briga o boračkim kategorijama i porodicama poginulih vodi kroz konkretna sistemska rješenja.

Na poljima i obroncima Trebave i dalje su vidljive posljedice koje su obilježile tadašnji tok bitke. Koridor života postao je simbol jedne epohe. Podsjetnik je tu na cijenu kojom je nastala i opstala Republika Srpska.