Bljuvao sam čistu krv: Aleksandru umjesto kisele vode poslužili kiselinu

"Ja sam bio u jednom izlasku na Crvenom krstu, čuo sam se sa drugarom koji me je pozvao da dođem u kladionicu na par piva. Ja sam se dvoumio da li da idem ili da idem kući, i na kraju sam otišao. Popio sam tri - četiri piva i tražio sam čašu kisele vode. To što sam dobio, to je promijenilo cijeli moj život. Uzeo sam gutljaj i iste sekunde krenuo da povraćam krv, čistu krv. Rekao sam drugaru - 'Ovo nije kisela voda'', i počeo sam da gubim svijest, da povraćam, bukvalno krv", ispričao je Aleksandar.

Ekonomija

Zaboravite na testament: Ovaj dokument niko ne može oboriti na sudu

On dodaje da je situacija ubrzo postala dramatična i da je jedva ostao živ.

"Radnik obezbjeđenja je došao i izbacio me ispred lokala. Ja nisam mogao da gutam, stalno sam pljuvao, nisam znao šta mi se dešava. Vozio me otac kasnije u Urgentni centar i na VMA, i sve vrijeme sam imao osjećaj da mi se organizam raspada. Poslije toga sam vidio da je čak i patosnica u kolima bila spržena, rupa na njoj od te tečnosti. Tada sam shvatio da to nije bila nikakva obična voda", rekao je za "Kurir".

"Dali su mi 20 odsto šanse da preživim"

Aleksandar opisuje da je na VMA uslijedila borba za život, uz teške dijagnoze i dug oporavak.

"Na VMA su odmah uradili gastroskopiju i vidjeli su katastrofalne opekotine - usta, jednjak, želudac, dvanaestopalačno crijevo, sve je bilo sprženo. Rekli su mi da imam oko 20% šanse da preživim. U tom trenutku više ništa nije bilo isto, samo borba za život. Poslije toga sam bio na ispasiranoj hrani mjesecima, kao za bebe, nisam mogao normalno da jedem, hrana mi se zaglavljivala u jednjaku", objasnio je.

Republika Srpska

Putinov poklon ukrasio prostorije Narodne skupštine

On navodi da je prošao kroz višestruke medicinske intervencije i da posljedice osjeća i danas.

"Ustanovili su mi stenozu jednjaka, ožiljak koji ne dozvoljava hrani da prolazi. Nisam mogao ni lijek normalno da progutam, morao sam da ih dijelim na komade. Imao sam četiri širenja jednjaka, to su intervencije gdje te uspavaju i kroz usta balonom šire taj ožiljak. I to se na kraju stabilizovalo, ali je ostalo trajno. Danas moram da pazim šta jedem, ljuto i kiselo mi smeta, meso me boli, i svaki obrok mi je problem jer moram stalno da imam vodu pored sebe", ispričao je Tomašević.

"Tražim pravdu, živim sa traumom"

Govoreći o reakciji firme i cijelom pravnom procesu, Aleksandar tvrdi da nije dobio nikakvu ljudsku ni institucionalnu podršku.

Republika Srpska

Vulić: BHRT selektivnim pristupom žrtvama produbljuje podjele

"Mene iz te firme niko nije pozvao ni da pita kako sam, ni da se izvini, ni da ponudi pomoć. Niko. Poslije svega što se desilo, poslije borbe za život, poslije svega kroz šta sam prošao, ja nisam dobio ni jednu jedinu ljudsku poruku. Tužba je podnijeta i imam jake dokaze, posebno medicinske, ali meni je život upropašćen", istakao je.

Dodaje da ga cijeli slučaj i dalje psihički proganja.

"Ja i danas sanjam tu čašu. To ne prolazi. To nije samo fizički bol, to su i traume, i strah, i bijes. Ljudi oko mene su prošli pakao zajedno sa mnom. Moja porodica je bila na ivici da izgubi mene, i to je nešto što ne mogu da zaboravim. Kažu da sam imao sreće što sam preživio, ali ja živim sa posljedicama svaki dan", naveo je on.

Aleksandar ističe i da su, prema njegovim informacijama, postojali pokušaji nagodbe.

"Čuo sam da su pričali kako su mi kao nudili 200.000 evra koje sam ja odbio, čak i stan kao neku vrstu odštete, a posljednje što sam čuo je da su mi platili liječenje u inostranstvu. Ja ne tražim nikakav luksuz, ja tražim pravdu i odgovornost za ono što mi se desilo", poručio je.

Na kraju, upućuje apel svim ugostiteljskim objektima:

"Moj apel je vrlo jednostavan - da se hemijska sredstva, pogotovo korozivne stvari, nikada ne drže tamo gdje su pića i hrana. Ja sam preživio, ali doktori su mi rekli da mnogi drugi možda ne bi. Ako se nešto ne promijeni, ovo može da se desi bilo kome", upozorio je Aleksandar.