Slobodno šeta selom i igra sa psima: Aleksandar pripitomio vučicu

Vuk je simbol slobode i divljine, životinja kojoj se čovjek teško može približiti. Ipak, Aleksandar Paljić iz Sevca u opštini Štrpce uspio je da izgradi neobičan odnos sa vučicom koja je već tri godine dio njegovog života. Umjesto straha i distance, između njih su vremenom nastali povjerenje i privrženost.

Slučajni susret Aleksandra sa štenetom pretvorio se u druženje koje traje više od tri godine. Ističe da je u nekoliko navrata pokušao da vrati vučicu tamo gdje ju je pronašao, ali da mu se ona uvijek vraćala.

"Bilo je to prije tri godine. Sa ocem sam krenuo da berem pečurke i primijetili smo štene. Najprije smo ga gledali, ne znajući šta da radimo, a onda smo odlučili da ga povedemo kući, a kasnije da ga vratimo u prirodu. Ispostavilo se da je to mala vučica i, kako je kod nas odrastala, pripitomljavala se i navikavala na ljude. Kada je napunila desetak mjeseci, pokušali smo da je vratimo u prirodu, na mjesto na kojem smo je pronašli. Kada smo je pustili, ona nije htjela da ode, nego se vraćala nama. Biće kod nas sve dok to bude htjela, jer uvijek može da ode ako želi", kazao je Paljić.

Pored vučice, ima i tri psa koja se dobro slažu i zajedno provode vrijeme.

Auto-moto

Auto teško pali ujutru? Ova greška može dovesti do skupog kvara

"Sa psima voli da se igra, ali je oni, s druge strane, naročito lovački psi koji poznaju vuka, izbjegavaju. Iako je prihvatila ljude, vučica ipak nije kao pas i razlikuje se od njih. Vrlo je aktivna, ali je, za razliku od pasa, neposlušna i ne može se naučiti onome čemu se pas lako nauči", dodao je on.

Priča da brigu o vučici uglavnom vodi sam, a osim redovne ishrane, posebno mu je važno da što više vremena provodi u prirodi.

"Oko nje nemam mnogo posla. Najviše vremena zajedno provodimo u šetnji. Kada je na povocu šetnje traju kraće, ali je dio vremena duže puštam da boravi u prirodi, odakle i potiče. Hranim je isključivo kostima i to jedino prihvata za ishranu", rekao je Paljić.

Hronika

Saobraćajka u Banjaluci: Automobil završio na krovu u kanalu

Ističe da je vučica najbliži odnos ostvarila upravo sa njim, ali da su je i njegove komšije, nakon početnog straha, prihvatile i zavoljele.

"Najviše je prihvatila mene i sa mnom je potpuno opuštena. Puštam je svuda bez povoca, bez straha da će nešto uraditi, jer je potpuno pitoma. Svuda je vodim, u prirodu, na ulicu, i uvijek se sama vrati. U početku, kada sam je našao, ljudi su uglavnom pitali šta će mi to. Ali sada, kada je porasla, ne gledaju to tako. Ne mogu da vjeruju koliko se promijenila i pripitomila. Često se pusti pa sama šeta selom i ne izaziva nikakav strah, jer su ljudi navikli na nju", zaključio je Paljić, prenosi Kurir.