"Blokada, blokade koja blokira blokadu": Da li će Huti zatvoriti Bab el Mandeb?

Šta je Bab el Mandeb?

Da bi se shvatila ozbiljnost situacije potrebno je prvo reći neke osnovne informacije o samom moreuzu i njegovom značaju za svjetsku ekonomiju.

Bab el-Mandeb se nalazi se između obala Jemena na Arapskom poluostrvu i Džibutija i Eritreje u Africi, povezujući Crveno more sa Adenskim zalivom, a time i sa Indijskim okeanom.

Širok je 29 kilometara u svom najužem dijelu, ograničavajući saobraćajna dva kanala za dolazne i odlazne tankere i teretne brodove. To je jedna od najvažnijih svjetskih ruta za globalne pomorske pošiljke robe, posebno sirove nafte i drugih goriva iz Zaliva u Mediteran, kao i robe namijenjene Aziji, uključujući rusku naftu.

Kroz Bab el Mandeb i dalje kroz Suecki kanal godišnje prođe između 20.000 i 25.000 brodova. To znači da u prosjeku između 50 i 70 brodova dnevno koristi ovaj koridor. Prema podacima međunarodnih pomorskih organizacija, oko 10 do 12 odsto svjetske trgovine prolazi ovom rutom.

Kada je riječ o energentima, kroz ovaj pravac prolazi oko 6 do 7 miliona barela nafte i naftnih derivata dnevno, kao i značajne količine tečnog prirodnog gasa.

Blokada blokade

Kada se pogledaju samo ovi "grubi" podaci, jasno je zašto je za globalnu ekonomiju od velikog značaja očuvati ovaj moreuz prohodnim. A čini se da bi njegova prohodnost moga upravo biti sljedeće pitanje.

Naime, nakon što je Iran "zatvorio" Ormuški moreuz za brodove i tankere "neprijateljskih zemalja", američki predsjednik Donald Tramp je naredio da se blokira njihova blokada. Cilj toga je svakako da se onemogući da Iran prodaje energente, prvenstveno na azijskom tržištu, kako bi se izvršio pritisak na režim u Teheranu. Ipak, čini se da to ne daje previše rezultata, pa je američka mornarica počela i da "hvata" tankere mimo samog Ormuza.

Sada dolazimo do "blokada" američke blokade

Kada je počelo napad na Iran krajem februara, Teheran, čak i nakon što je "obezglavljen" u prvim satima rata, aktivirao je svoje "satelite". Tako je Hezbolah počeo udare iz Libana po Izraelu, dok su slično učinili i jemenski Huti.

Upravo su Huti, koji drže de fakto vlast u Jemenu, oni koji bi mogli i napraviti "blokadu blokade". Ova šitska organizacija, i ranije je napadala brodove koji su prolazili tik kraj "njihovih" obala. Naoružani iranskim dronovima i raketama, najčešće su ciljali brodove koji imaju veze sa Izraelom, Sjedinjenim Američkim Državama ili njihovim saveznicima.

"Ako odlučimo da zatvorimo Bab el-Mandeb, onda će cijelo čovječanstvo biti potpuno nemoćni da ga otvori. Stoga je najbolje da Tramp i njegovi saučesnici odmah prekinu sve aktivnosti i politike koje ometaju mir i pokažu neophodno poštovanje prema našem narodu i naciji", rekao je zamjenik ministra spoljnih poslova vlade proiranske jemenske militantne grupe Huta Husein el-Ezi.

Pitanje je koliku realnu moć "na terenu" imaju Huti, i da li mogu u potpunosti da zatvore moreuz ako situacija dodatno eskalira. U dosadašnjem građanskom ratu koji od 2014. traje u Jemenu, "pokazali" da im je Iran dostavio ozbiljne rakete (iako tvrde da je domaća proizvodnja), kojim su gađali jug Izraela i Saudijsku Arabiju.

Svakako ne treba zaboraviti ni dronove, čija primjena danas postaje pa gotovo "obavezna". Tu je Iran, čiji su Huti "klijenti", svakako ozbiljna sila.

Ovdje se čak ne mora dogoditi ni potpuna blokada. Lako moguće je da se dogodi scenario sličan onom u Dubaiju, jer su praktično Iranci sa nekoliko dronova od ove svjetske metropole napravili "grad duhova".

Kuda bi brodovi mogli ići?

U slučaju da Bab-el Mandeb postane nebezbjedan, brodovi bi bili primorani da koriste alternativu rutu oko Rta dobre nade na jugu Afrike. Taj put je duži za približno 6.000 do 10.000 kilometara, što znači produžetak plovidbe od 10 do čak 20 dana, zavisno od rute i brzine.

Za jedan veliki kontejnerski brod to može značiti dodatni trošak od nekoliko stotina hiljada dolara po putovanju, samo na gorivo, dok se ukupni troškovi, uključujući osiguranje i kašnjenja, mjere u milionima.

A koliko je sve povezano, iako djeluje hiljadama kilometara udaljeno, govori i podatak da su kompanije počele plaćati i do četiri miliona dolara kako bi svoje brodove provele kroz Panamski kanal dok je Ormuz faktički zatvoren.

Poređenja radi, prosječna cijena prolaska kroz Panamski kanal kreće se između 300.000 i 400.000 dolara, zavisno od broda. Ranije su kompanije, kako bi došle na red ranije, plaćale dodatnih 250.000 do 300.000 dolara. U posljednjim sedmicama prosječan dodatni trošak skočio je na oko 425.000 dolara.