Large banner

Dalibora žena varala s vjenčanim kumom, saznao i da sin nije njegov! Uslijedio je preokret

Izvor:

Telegraf

16.01.2026

11:18

Komentari:

0
Далибора жена варала с вјенчаним кумом, сазнао и да син није његов! Услиједио је преокрет

Svjedoci smo da život ponekad umije da se poigra na način kakav je pitanje da li bi se sjetili autori kakvih romana ili scenaristi. Takva se situacija navodno dogodila jednom Daliboru, mladiću iz Srbije, koji je u kratkom vremenskom roku saznao da mu vjenčani kum spava sa suprugom, da dijete koje imaju nije njihovo, a onda je zbog kuma ostao i bez posla, a zbog žene bez novca, dok je firmu i stan takođe izgubio.

Ali, onda se mnogo toga izmijenilo i sudbina mu se opet nasmiješila… Nije poznato da li je priča istinita ili je plod mašte, ali ju je na svom Iks (X) nalogu objavio „Grof od Kačulica“, tviteraš i vozač iz Čačka. Priču ćemo prenijeti u cjelosti, a sud o njenoj validnosti ostaviti vama.

Supruga ga ostavila zbog kuma

„Mučio se prostran karavan razlokanim seoskim putem, no on nije žurio. Svi razlozi za žurbu nestali su u prethodne dvije turbulentne godine. Neobrijan i raščupan, izgledao je tačno onako kako se osjećao. Kao gubitnik.

Dugačak tek koju stotinu metara, put mu se činio predugim. Živan je gledao sa trema kako se auto lagano približava i lice mu se razvlačilo u osmijeh. Ustade sa klupice i viknu: ‘Jano! Da vidiš ko nam doš’o!’ – pa krenu u susret gostu koji je već izašao iz vozila.

Јанг Ливеј

Astronaut čuo misteriozni zvuk koji nije trebalo da čuje: "Fantomsko kucanje"

Stadoše jedan naspram drugog, ne govore ništa, samo se zagrliše. Iz kuće izlazi krepka, zdepasta žena sa maramom koja prekriva sijedu kosu: ‘Dačo! O, snago moja! Dobro mi došao’ – širi ruke, grli ga i ljubi – ‘dugo nisi bio, poželjela te baka.’

Dalibor ništa ne govori, drži je onako povijen u zagrljaju i ćuti. Živan pogleda ka autu, pa mu se lice uozbilji. U autu nema više nikoga. Samo gomila stvari viri iz gepeka i sa zadnjih sjedišta. Dačo se ispravlja, sreće Živanov pogled. U nekoliko sekundi, Živanu je bilo jasno, no Jana će to teško prihvatiti. ‘Ajmo pod trem, u hladovinu. Jano, skuvaj nam po kafu i donesi rakiju.’

Jana vidi da nešto nije u redu, ali se ne usuđuje da pita za Milenu i Lazara. Brzim korakom ode ka kući. Živan spusti ruku na Daliborovo rame dok laganim korakom prilaze tremu. ‘Kad?’ – upita Živan. ‘Ima šest mjeseci kako smo razvedeni’ – sjedaju za sto pod tremom – ‘a da sam te ranije slušao…’ ‘Neka sad!’ – prekide ga Živan – ‘šta bi – bi! Sad valja gledati kako dalje. Je l’ Lazar sa njom?’ ‘Jeste’ – reče Dalibor kroz uzdah pun tjeskobe.

udes milos veliki

Ima poginulih i teško povrijeđenih: Jezivi detalji teške nesreće

Ljetnje popodne je prelazilo u veče dok je Dalibor pričao o tome kako su, ubrzo poslije Lazarovog rođenja, počele bračne svađe, Milenino stalno nezadovoljstvo i njegovi pokušaji da održi porodicu. Nije skrivao ogorčenje dok je opisivao kako je, na Milenin nagovor, bio žirant svom kumu, pa ovaj nije otplaćivao kredit. Izgubio je firmu, novac, stan, na kraju i Lazara, jer se ispostavilo da nije njegov sin, nego baš čovjeka koga je okumio, a ovaj mu je uništio život.

Priča je potrajala pola litre rakije i rijeku suza, što njegovih, što Janinih. Živan je samo ćutao, namrgođenog lica, gledao unuka i povremeno spuštao pogled da savije duvan. Dalibor je završio priču, te su svo troje sjedili u tišini, obasjani svjetlošću slabe sijalice pod tremom.

‘Dačo, sine’, prozbori tiho Živan, ‘kad su ti roditelji poginuli, ova kuća te je odgojila i izvela na put. I opet će.’ ‘Kako, djeda? Pa sve sam izgubio.’ ‘Na zlo nisi zlom odgovorio, a mogao si. Mnogo snage treba za to. Nisi dušu izgubio. To ostalo i nije bilo tvoje. Ajd’ sad da uzmemo stvari iz kola, pa da se odmoriš. Sutra ćemo da vidimo šta dalje.’

-ajfon 4-

Ajfon 4 zaludio mlade: Evo zašto nabavljaju telefon iz 2010. godine

Prvi put poslije nekoliko godina Dalibor je mirno spavao, jer se vratio na ono jedno, jedino mjesto koje se zove dom. Poslije doručka su otišli u radionicu. Živan je bio kovač.

‘Znaš li, Dačo, koji je najvažniji kovački alat?’ ‘Pa… čekić, valjda.’ Živan se nasmijao: ‘Nije čekić. Vatra je. I ona što topi gvožđe i ona u čovjeku. Ti je nosiš u sebi, kao i tvoj pokojni otac. Možda je ovo dobro mjesto za novi početak?’

Novi život kao kovač

I bilo je. Iako u osmoj deceniji, Živan je sa mnogo strasti i truda učio Dalibora da kuje, a ovaj je to znanje veoma brzo upijao. Težak period postao je samo blijeda, ružna uspomena. Treće godine od Dačinog povratka sebi i svojima, Živan je sa osmijehom gledao kako zadovoljne mušterije tovare kovane ograde i namještaj, kako ih ispraća njegov unuk, kome se vratio osmijeh na lice, a obnovio je i veze sa nekoliko pravih prijatelja koji su ga često posjećivali.

Jedan od tih prijatelja, Igor, veseli Južnjak, ispričao mi je ovo na parkingu u Češkoj, gdje smo čekali sljedeću turu. Taj njegov južnjački govor sam razumio, no nisam u stanju da ga ponovim ili zapišem.

Стеван Радивојевић

Cecin frizer iznio šokantnu istinu o ženama sa estrade

Jana je umrla u jesen 2010, a Živan nekoliko dana poslije Janine polugodišnjice. Dalibor im je podigao spomenik i 2013. godine otišao u Austriju kod Austrijanca koji je, fasciniran njegovim zanatskim umijećem, godinama navaljivao da dođe kod njega da radi. Tamo se oženio Selenom, Austrijankom našeg porijekla.

Daliborov kum i bivša žena brzo su razorili sopstvenu kulu od karata. On je potrošio sve što su imali, ukrao neki novac u firmi i pobjegao negdje, a ona se utopila u alkoholu.

Zlo je došlo po svoje… Lazar je imao više sreće. Dalibor nije odustao od njega. Uz pomoć Mileninog oca uspio je da Lazara dovede kod sebe. Danas su porodica: Dalibor, Selena, Lazar i Ana, koja se u međuvremenu rodila.

Igor mi pokazuje fotografiju – on sa njima, u društvu tri prelijepa konja, na nekoj ergeli u Njemačkoj. „Koliko duše na samo jednoj slici“, napisao je on na kraju objave, koja je rasplakala mnoge.

(Telegraf)

Podijeli:

Large banner