Psiholozi otkrivaju: Šta vaša reakcija na stres govori o djetinjstvu

Takozvane četiri stavke: borba, bjekstvo, zamrzavanje i udovoljavanje, odnose se na automatske reakcije nervnog sistema na opaženu pretnju, objašnjava Kejtlin Oskarsen, licencirana bračna i porodična terapeutkinja. Ove reakcije su duboko ukorjenjene i mogu se javiti kako u traumatičnim situacijama, tako i u svakodnevnom stresu i preopterećenju

Kada se aktiviraju ove reakcije, tijelo je u režimu preživljavanja, što znači da se ne koristi racionalni dio mozga. Zbog toga ljudi mogu reagovati na načine koji ne djeluju logično ili u skladu sa njihovim uobičajenim vrijednostima.

Kako navodi dr Su Varma, psihijatar i autorka knjige „Praktični optimizam“, ove reakcije nisu osobine ličnosti niti svesni izbori. One su automatske strategije preživljavanja ugrađene u mozak i tijelo. Kada se osoba osjeća ugroženo, preplavljeno ili emocionalno preopterećeno, nervni sistem preuzima kontrolu i pokušava da je zaštiti na način koji mu je poznat.

Savjeti

Ova navika može negativno uticati na razvoj govora vašeg djeteta

U tom smislu, način na koji reagujemo na stres može otkriti mnogo o našim prošlim iskustvima i o tome šta je nervni sistem vremenom naučio kako bi nas zaštitio, emocionalno ili čak fizički. Većina ljudi nema samo jednu dominantnu reakciju, već se ona može mijenjati u zavisnosti od konteksta. Neko, na primjer, može udovoljavati na poslu, a „zamrznuti se“ kod kuće. Važno je naglasiti da ove reakcije nisu mane karaktera i da se uz svjesnost i terapiju može naučiti veća fleksibilnost u reagovanju. Prvi korak je uvijek razumijevanje i prepoznavanje sopstvenih obrazaca.

Kada osoba razume svoje obrasce i način na koji su povezani sa reakcijama nervnog sistema, lakše je usporiti, imati više saosjećanja prema sebi i djelovati promišljeno, a ne impulsivno.

U nastavku, stručnjaci objašnjavaju kako izgleda svaka od četiri reakcije na stres i šta one mogu da govore o osobi.

Borba

Reakcija borbe često se ispoljava kroz bes, razdražljivost, odbrambeni stav ili snažnu potrebu za kontrolom situacije. Osoba može češće ulaziti u rasprave, brzo uzvraćati ili se osjećati konstantno napeto kada je pod stresom. To može uključivati fizičku napetost, povišen ton, vikanje ili sklonost svađama u trenucima neslaganja.

Ovo je reakcija „napadni“, u kojoj se primećuju argumentovanje, defanzivnost ili agresivnost. Tijelo daje jasne signale poput stezanja vilice, povišenog glasa ili osjećaja toplote u grudima. U svakodnevnom životu to se može ispoljiti kao preterana reakcija na sitnice, svađe u saobraćaju ili burna reakcija na kritiku na poslu.

Naglašava se da sklonost borbi ne znači nužno da je osoba nasilna. To znači da se njen nervni sistem aktivira pod prijetnjom i da je naučio da je djelovanje i suprotstavljanje način samoočuvanja. Suprotstavljanje, rasprava i preuzimanje kontrole pomažu u stvaranju reda u haosu i stresu.

Osobe sa ovom reakcijom često imaju snažan osjećaj za pravdu, izražene liderske sposobnosti i jasno postavljene granice. Njihova prošla iskustva su ih možda naučila da je budnost i odlučnost jedini način da se osjećaju sigurno, posebno ako su odrastale u okruženju u kojem su morale da se brane ili gdje se konflikti rješavaju konfrontacijom. Problem nastaje kada se ova reakcija aktivira u situacijama koje zapravo ne zahtijevaju „režim borbe“

Bjekstvo

Reakcija bekstva podrazumeva pokušaj da se osoba udalji od preteće situacije. Može se ispoljiti kroz pasivnost, rastresenost ili izbjegavanje. To često uključuje odlaganje ili skretanje sa emotivno teških razgovora.

U praksi to može značiti otkazivanje planova, ignorisanje poruka, stalnu zauzetost kako bi se izbjegli neprijatni razgovori ili stvaranje hitnih obaveza kada dođe do konflikta. Na tjelesnom nivou, osoba može osjećati nemir, nemogućnost da sedi mirno ili snažan poriv da se udalji.

Dok u prirodi ova reakcija podrazumeva bukvalno trčanje, u savremenom društvu se često manifestuje kao emocionalno bježanje, poput prekidanja odnosa bez objašnjenja, izbjegavanja bliskosti ili suočavanja sa problemima kroz zavisnosti i emocionalnu otupelost. Osobe sklone ovoj reakciji često traže stalnu distrakciju, poput ekrana, igrica ili pretjerane aktivnosti.

Bjekstvo može izgledati i kao pretjerana produktivnost. Neki ljudi stalno rade, planiraju i zatrpavaju se obavezama kako bi izjbegli suočavanje sa neprijatnim emocijama. Ponekad je to fizičko udaljavanje, a ponekad mentalno „isključivanje“. Povlačenje iz društvenog života i izolacija takođe mogu biti znaci ove reakcije.

Ljudi skloni bekstvu često su naučili da je izbjegavanje konflikta najbolji način da ostanu sigurni. Djeluju odgovorno, samostalno i vrijedno, što okolina često nagrađuje i pohvaljuje. Ipak, njihov nervni sistem je možda naučio da je povlačenje ili izbjegavanje najsigurnija strategija, naročito ako je u prošlosti direktno suočavanje donosilo lošije ishode.

Zamrzavanje

Reakcija zamrzavanja podrazumeva povlačenje, emocionalnu obamrlost, disocijaciju ili neodlučnost. U tim trenucima nervni sistem kao da pravi pauzu ili se potpuno isključuje.

Osoba može imati osjećaj da ne može jasno da razmišlja, da se ne može zauzeti za sebe ili da je paralisana prilikom donošenja odluka. Često se opisuje osjećaj „zaleđenosti“, kao kada se jelen nađe pred farovima automobila. Um može postati prazan, tijelo nepokretno, a reakcije usporene. To se može ispoljiti kroz odugovlačenje, povlačenje tokom svađa ili emocionalnu otupelost kada je osoba preplavljena.

Ljudi u ovoj reakciji često osjećaju manjak motivacije ili utisak da su „zaglavili“, što otežava započinjanje čak i jednostavnih zadataka. Drugima može djelovati kao da im nije stalo, iako se zapravo radi o preopterećenju nervnog sistema.

Zamrzavanje je veoma česta, ali često pogrešno shvaćena reakcija. Obično je znak da je nervni sistem preopterećen, naročito kod osoba koje su dugo bile izložene stresu bez adekvatne podrške. U takvim okolnostima, povlačenje postaje način na koji tijelo pokušava da se zaštiti kada nema dobrih opcija.

Ova reakcija se često razvija u situacijama kada borba ili bekstvo nisu bili mogući, posebno u detinjstvu, kada je osoba zavisila od odraslih koji su ujedno mogli biti i izvor prijetnje. Takođe je česta kod onih koji su bili kažnjavani zbog pokazivanja emocija ili su naučili da njihove reakcije samo pogoršavaju situaciju.

Udovoljavanje

Reakcija udovoljavanja je ona koju mnogi ljudi ne prepoznaju odmah kod sebe. Ona se ispoljava kroz ugađanje drugima, pretjerano prilagođavanje, potiskivanje sopstvenih potreba i pokušaj da se po svaku cijenu održi mir. Često se javlja kod osoba koje su izrazito empatične i osjetljive na emocije drugih.

Ljudi skloni ovoj reakciji često se izvinjavaju, pristaju na stvari sa kojima se zapravo ne slažu i zanemaruju sopstvene granice. Fokusirani su na potrebe i osjećanja drugih, čak i po cijenu sopstvene dobrobiti. Jedan od tipičnih primjera je osjećaj odgovornosti za tuđe emocije.

Zdravlje

Zašto mozak "zatupi"? Mentalna magla nije dijagnoza, ali postoji

Ovakav obrazac se često razvija kod onih koji su naučili da bezbjednost zavisi od toga da li su drugi zadovoljni i smireni. Ako je neko odrastao „hodajući po jajima“ oko tuđih raspoloženja ili je imao utisak da njegove potrebe nisu važne, udovoljavanje postaje strategija preživljavanja.

Biti nenametljiv, „lak za saradnju“ i ne tražiti mnogo postaje način da se očuva mir, a samim tim i emocionalna ili fizička sigurnost. Mnogi su rano naučili da održavanje harmonije i izbegavanje konflikta smanjuje rizik od odbacivanja ili emocionalnih posledica.

Osobe sklone udovoljavanju često su veoma intuitivne i osjetljive na socijalne signale, ali im je teško da podnesu neslaganje ili tuđe nezadovoljstvo. Svaki konflikt mogu doživjeti kao pretnju odnosu, a samim tim i sopstvenoj sigurnosti.

Razumijevanje ovih reakcija ne služi etiketiranju, već boljem upoznavanju sebe. Kada se prepozna sopstveni obrazac, otvara se prostor za svjesnije, zdravije i fleksibilnije načine reagovanja na stres.

(ona.rs)