Zbog ovih grešaka u vaspitanju dijete se povlači u sebe i ništa ne govori roditeljima

Djeca se rijetko zatvore preko noći, već postepeno zaključuju da nema smisla da govore o svojim osjećanjima ako očekuju osudu ili kritiku. Ovo su neke roditeljske navike koje mogu otežati otvorenu komunikaciju.

Pretvaranje svakog razgovora u lekciju

Djeca se roditeljima često obraćaju zato što žele da ih neko sasluša, a ne zato što odmah traže rješenje. Ako se svako priznanje završi dugim predavanjem o odgovornosti ili životnim lekcijama, mogu početi da povezuju iskrenost sa neprijatnim iskustvom. Zbog toga će sljedeći put možda radije prećutati ono što ih muči. Roditeljima može pomoći da najprije saslušaju dijete, a tek potom ponude savjet, piše Tajms of Indija.

Ljutnja prije razgovora

Kada dijete prizna grešku i odmah se suoči sa vikom ili ljutnjom, može steći utisak da iskrenost uvijek vodi neprijatnim posljedicama. To ne znači da greške treba zanemariti, već da je korisno prvo saslušati šta se dogodilo.

Smiren razgovor često ostavlja više prostora za učenje nego burna reakcija. Djeca će lakše govoriti istinu ako osjećaju da će roditelj prvo pokušati da ih razumije.

Umanjivanje osjećanja

Rečenice poput: "Preteruješ" ili "Nemaš razloga da budeš tužan" često imaju namjeru da utješe dijete, ali mogu postići suprotan efekat. Ono što odraslima djeluje kao sitnica, djetetu može biti veoma važan problem.

Ako se njegova osjećanja redovno umanjuju, moglo bi zaključiti da nema smisla da ih dijeli sa drugima. Prihvatiti djetetova osjećanja ne znači složiti se sa svim, već pokazati da ga razumijete.

Upoređivanje sa drugima

Roditelji ponekad upoređuju dijete sa braćom, sestrama ili vršnjacima kako bi ga podstakli na promijenu. Ipak, takva poređenja često imaju suprotan efekat i mogu narušiti djetetovo samopouzdanje.

Umjesto da otvoreno govori o svojim problemima, dijete može početi da ih krije kako bi izbjeglo nova poređenja. Mnogo je korisnije usmjeriti se na njegov napredak nego na tuđe uspjehe.

Prekidanje dok govori

Djeci je ponekad potrebno više vremena da objasne šta se dogodilo i kako se osjećaju. Ako ih roditelji često prekidaju ili dovršavaju njihove rečenice, mogu steći utisak da ih niko zapravo ne sluša.

Strpljenje tokom razgovora pokazuje djetetu da je njegovo mišljenje važno. Ponekad je najveća podrška jednostavno saslušati ga do kraja.

Korišćenje grešaka za prebacivanje

Ako roditelj kasnije, tokom svađe, ponovo pominje greške koje mu je djete poverilo, povjerenje može oslabiti. Djete tada može zaključiti da će se njegova iskrenost jednog dana okrenuti protiv njega. Podsjećanje na stare greške češće izaziva strah nego želju za promenom.

Djeca se lakše otvaraju kada znaju da će njihovi trenuci ranjivosti ostati sigurni i da neće postati predmet budućih zamjerki.

(b92)