Uložio 200, očekuje 5.000 evra: Ova biljka bi mogla "preporoditi" Balkan

Na svom porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu u Čađavici Dario Sajko obrađuje oko 700 hektara zemljišta. Ove godine čak 150 hektara zasijao je gorkim komoračem, kulturom koja je u Hrvatskoj još uvijek rijetka, ali na evropskom tržištu uživa sve veću potražnju.

Sjeme je prošle godine nabavio u Bugarskoj, gdje je uzgoj gorkog komorača već dobro razvijen, a ovog ljeta očekuje prvu ozbiljnu žetvu. Za razliku od Egipta, gdje se uglavnom uzgaja slatki komorač, u Bugarskoj i Hrvatskoj sije se gorki komorač čije se sjeme koristi za proizvodnju biljnih čajeva, farmaceutskih preparata, eteričnih ulja i začina, prenosi „Slobodna Dalmacija“.

Ulaganje oko 200 evra po hektaru

Jedna od najvećih prednosti ove kulture jesu niski proizvodni troškovi. Po hektaru se sije svega oko 12 kilograma sjemena, a ukupno ulaganje iznosi približno 200 evra po hektaru. Uz to dolaze tek manji troškovi malčiranja i košenja nakon žetve.

Komorač ne zahtijeva navodnjavanje, a potrebe za đubrenjem i zaštitom znatno su manje nego kod većine ratarskih kultura. Ozbiljnijih problema sa štetočinama gotovo da nema, zbog čega su troškovi proizvodnje znatno niži.

Posebna prednost je što je riječ o višegodišnjoj biljci. Nakon žetve komorač se ne čupa iz zemlje, već se usjev malčira, a biljka ponovo izbija iz korijena i nastavlja vegetaciju, čime se dodatno smanjuju troškovi proizvodnje.

Žanje se običnim kombajnom

Za uzgoj nisu potrebne ni posebne mašine. Komorač se žanje standardnim kombajnom za pšenicu, pa proizvođači ne moraju ulagati u skupu mehanizaciju.

Sajko očekuje da će prvi puni rod dostići oko dvije tone sjemena po hektaru. Nakon dorade, sjeme će biti izvezeno njemačkoj kompaniji po ugovorenoj cijeni od oko 2,50 evra za kilogram.

Uz prinos od približno 2.000 kilograma po hektaru, bruto prihod može dostići oko 5.000 evra po hektaru. Kada se od toga odbiju relativno niski proizvodni troškovi, jasno je zašto ovu kulturu mnogi smatraju jednom od perspektivnijih.

Komorač se uzgaja i u Bosni i Hercegovini, ali uglavnom u manjim količinama i više kao začinska, ljekovita ili povrtna kultura, a ne kao velika ratarska kultura za industrijsku proizvodnju sjemena.