Da li se transplantacijom prenose sjećanja i osobine donora? Evo šta kažu pacijenti

Ovaj fenomen najčešće se pominje kod primaoca srca, ali slična iskustva navode i osobe koje su dobile bubrege, pluća, pa čak i lice. Neki od njih primećuju promijene u izboru hrane, muzike ili životnih navika, a pojedini tvrde da su razvili sklonosti koje podsjećaju na interese njihovih donora. To je navelo stručnjake da se zapitaju da li se transplantacijom prenosi više od samog organa.

U jednom pregledu objavljenom ranije ove godine, istraživači su ukazali na studiju slučaja u kojoj je devetogodišnji dječak dobio srce trogodišnje djevojčice koja se utopila u porodičnom bazenu. Iako dječak nije znao okolnosti njene smrti, njegova majka je ispričala da je razvio snažan, gotovo paničan strah od vode. U drugom slučaju, univerzitetski profesor koji je dobio srce policajca ubijenog hicem u lice počeo je da vidi bljeskove svjetlosti ispred očiju i osećao snažan nalet toplote u predjelu lica, što je opisao kao osjećaj pečenja.

Zdravlje

Svinjski organi biće superiorniji od ljudskih za transplantaciju, vjeruje jedan od najvećih stručnjaka

Dvije moguće teorije

Sve više istraživanja ukazuje na mogućnost da su srce i mozak tijesno povezani. Srce posjeduje sopstvenu neuronsku mrežu i ćelije slične moždanim, a komunikacija između srca i mozga odvija se u oba smjera. Pored toga, transplantacija može uticati na način na koji se određeni geni izražavaju, što potencijalno mijenja osobine primaoca.

U recenziji iz 2024. godine istraživači su naveli da dokazi ukazuju na to da transplantacija srca može da uključuje prenos određenih osobina i sjećanja donora, čime se dovode u pitanje tradicionalna shvatanja pamćenja i identiteta. Kao jedno od mogućih objašnjenja navodi se koncept “ćelijske memorije”, prema kojem pojedinačne ćelije mogu čuvati informacije, iako mehanizam tog procesa još nije razjašnjen.

Šta kažu skeptici?

Ipak, mnogi stručnjaci ostaju skeptični. Smatra se da su ovi slučajevi previše sporadični i da promjene mogu predstavljati psihološki odgovor na tešku operaciju i oporavak od životno ugrožavajuće bolesti. Stručnjaci sa McGill University ukazuju i na to da imunosupresivni lijekovi, koje pacijenti moraju da uzimaju nakon transplantacije, mogu uticati na apetit i promjenu odnosa prema hrani.

Postoje i tumačenja da su neki primaoci već prije operacije zabrinuti da bi mogli da “preuzmu” osobine donora, što može da utiče na njihovo ponašanje. Stres usljed velike operacije i suočavanje sa sopstvenom smrtnošću takođe mogu da dovedu do preispitivanja životnih stavova, odnosa i identiteta, prenosi Dailymail.co.uk.

Svijet

Preminuo od bjesnila poslije transplantacije bubrega od zaraženog donora

Nedovoljno razumijevanje

U jednoj studiji slučaja iz 2002. godine opisana je žena, plesačica i koreografkinja, koja je nakon transplantacije iznenada razvila snažnu želju za brzom hranom, iako je ranije nikada nije jela. Zanimljivo je da su nepojedeni pileći medaljoni pronađeni u jakni njenog donora. U drugom slučaju, 29-godišnja žena koja je dobila srce mladog vegetarijanca razvila je snažnu odbojnost prema mesu.

Pominju se i promjene u seksualnoj orijentaciji, ali i one se uglavnom temelje na pojedinačnim slučajevima. Autori pregleda iz 2024. godine naglašavaju da je potrebno mnogo više interdisciplinarnih istraživanja kako bi se razumjela veza između transplantacije organa, pamćenja i identiteta, što bi moglo da unaprijedi brigu o pacijentima i produbi razumijevanje ljudskog iskustva.