Large banner

Od ovoga mladi sve više oboljevaju, a može da dovede i do invaliditeta

27.11.2025

15:35

Komentari:

0
Од овога млади све више обољевају, а може да доведе и до инвалидитета

Sindrom hroničnog umora ustanovljen je kao dijagnoza prije više od pola vijeka, ali je poslije kovida 19 postao učestaliji i transparentniji, ali i teži.

Dr Branislav Milovanović, profesor kardiologije i interne medicine, neurokardiolog sa Instituta za kardiovaskularne bolesti "Dedinje" rekao je za RTS da se posljedice kovida osjećaju i danas i da je najčešće riječ o hroničnom umoru koji ne prolazi. Kritičan je za sve kategorije, ali najčešće pogađa starije od 50 godina i hronične bolesnike, ali ovaj umor ima sve više mladih, a zna se da može da dovede i do invaliditeta.

Kako naglašava prof. dr Branislav Milovanović, nažalost, zahvaljujući jednoj pandemiji i sve većem broju pacijenata poslije kovid infekcije, ljekari su postali svesniji sindroma hroničnog umora i koliko je to stanje ozbiljno.

Жељко Обрадовић

Partizan se oglasio – na potezu je Obradović!

Oko 20 do 30 odsto pacijenata koji su imali kovid, ulaze u tu novu bolest koja se zove sindrom hroničnog umora, koja je vrlo ozbiljna. Pojavio se ogroman broj pacijenata i sad već imamo ozbiljne cifre u Evropi i u svijetu, koje su stvarno dramatične. I mnogi parlamenti se sada bave tim problemom i vodi se oštra rasprava - dodaje profesor.

Postavlja se pitanje da li to znači da koronavirus ostaje zauvijek u organizmu, ali profesor kaže da postoje različite teorije i vodeći virusolozi, imunolozi navode da je to moguće, ali da ne važi samo za kovid, već i za druge viruse, čak i bakterije.

Imamo mnoge tzv. intercelularne mikroorganizme, koje uđu u organizam, uđu u ćelije i ne možete praktično da djelujete na njih. To je nizak nivo zapaljenja, a zatim imate reaktivaciju tih bakterija ili virusa koje već imamo u nama ili novu infekciju. Neko će se oporaviti, neko se neće oporaviti pa će razviti neke komplikacije kao što je infarkt, kao što je tromboembolija, kao što su oboljenja srca - objašnjava profesor Milovanović.

Četiri stepena sindroma hroničnog umora

Profesor ističe da je najveći problem uspostavljanje prave dijagnoze.

- Postoje četiri stepena umora, koji traje do šest mjeseci, pad energije pri fizičkom naporu, poremećaj sna, pad koncentarcije, pamćenje, zaboravljanje i magla u glavi i vrtoglavice – to je sve prvi stepen. Drugi stepen je kada ne možete da radite duže od dva sata i morate da idete kući. Uradite dijagnostiku i ništa se ne pokaže. Jedina dijagnostika koja može da da rezultate je neurokardiološka dijagnostika koju radimo na Institutu "Dedinje" - objašnjava dr Milovanović.

U trećem stepenu hronični umor pacijenta vezuje za kuću, u četvrtom vezuje za krevet. To traje od tri mjeseca do godinu, godinu i po dana. Ljekari bi trebalo da budu edukovani da prepoznaju simptome i imaju razumijevanja za te pacijente, jer često ima pritužbi da neće da produže bolovanje, napominje profesor.

- Počeli smo saradnju i sa Institutom za psihijatriju "Dr Laza Lazarević", jer jedna od najtežih komplikacija ove bolesti su psihičke promjene. Svi imaju anksioznost, fobije, strahove, paniku, zbog organskog oštećenja rožnjače. Tu ne smije da se napravi greška - naglašava prof. dr Branislav Milovanović.

(informer)

Podijeli:

Large banner