Probudila se tokom operacije i završila sa deformitetom: Za sve je kriva bubuljica

"To me je uplašilo više nego što mogu da opišem", prisjetila se 46-godišnja majka dvoje djece događaja koji se dogodio još u decembru 2015. godine.

"Bila sam pod jakom sedacijom i nisam mogla ništa da uradim", rekla je o iskustvu koje je, kako kaže, progoni i deset godina kasnije.

Kori, iz Madere u Kaliforniji u Sjedinjenim Američkim Državama, tada je bila na operaciji uklanjanja bazocelularnog karcinoma (BCC) sa gornje usne, vrste raka kože. Kada se probudila poslije operacije, okrenula se svom suprugu od 20 godina, Polu, i medicinskoj sestri i pitala da li su joj usne otečene i velike kao kod Kajli Džener.

"Oboje su uzdahnuli i izgledali kao da im je upravo uginuo pas", rekla je.

Operacija je uspješno uklonila rak, ali je Kori, majci Čarlija (19) i Džeka (13), ostavila ono što ona opisuje kao "deformitet".

"Zbog deformiteta slinim i vidim kako me ljudi gledaju. Osjećam se posramljeno i nesigurno."

Prvi znakovi raka pojavili su se još u dvadesetim

Sve je počelo 2007. godine, kada je Kori imala samo 27 godina. Tada je tokom liječenja proširenih vena na njenom listu otkrivena sumnjiva promjena. Upućena je na Univerzitet u Kaliforniji u San Francisku, gde je uključena u istraživački program. Bilo je potrebno čak tri operacije da bi se rak potpuno uklonio.

Te iste godine lečena je i od bazocelularnog karcinoma na gornjoj usni, koji je tada uklonjen uz minimalne ožiljke.

Naizgled bezazlena bubuljica koja je izazvala paniku

Međutim, 2015. godine primjetila je nešto što je izgledalo kao mala ružičasta bubuljica na usni, ali je odmah posumnjala da je u pitanju nešto ozbiljnije.

"Prepoznala sam je jer je ličila na onu koju sam imala na nozi. Izgledala je kao mala ružičasta bubuljica sa sitnom bijelom tačkom. Pokušala sam da je istisnem, ali ništa nije izlazilo - bijela tačka je ostajala. U roku od nedjelju dana počela je da liči na mali karfiol."

Zanimljivosti

Ova 3 znaka će se obogatiti ovog aprila

Pošto je termin kod dermatologa mogla da dobije tek za mjesec dana, kaže da je izraslina za samo dvije nedjelje narasla na skoro dva i po centimetra na gornjoj usni.

"Bila sam prestravljena, znajući koliko su tkiva morali da uklone sa moje noge i kakvo iskustvo već imam sa ovim vrstama raka. Bila sam očajna, uplašena i puna krivice i bijesa jer sam mislila da sam sama kriva za to. Otišla sam u ordinaciju da im pokažem usnu i zamolim za raniji termin. „Kada su zaposleni na prijemu vidjeli promjenu, ubacili su me isti dan zbog otkazanog termina – operisana sam već dvije nedjelje kasnije."

Stalni strah od nove dijagnoze

Danas, kaže, živi u stalnom strahu da bi svaka nova promjena na koži mogla biti novi tumor.

"Budim se i provjeravam svoje tijelo, zadržavajući dah, u strahu da ću pronaći nešto novo. Strah od nove dijagnoze nikada zapravo ne nestaje – samo tiho čeka u pozadini. Moj odraz u ogledalu podsjeća me na ono što sam izgubila. Operacije su promijenile moje lice i tijelo."

Traume sa operacije iz 2015. godine

Operacija iz decembra 2015. i dalje je proganja.

"Sjećam se da sam se budila tokom operacije i osjećala kako mi povlače kožu sa lica - to se dogodilo više puta. Najgore je to što sam ranije radila u hirurgiji, baš u toj oblasti, i po njihovim riječima sam znala da ivice nisu čiste jer su stalno ponavljali zahvat."

Teški tretmani nakon operacije

Od tada je prošla kroz brojne medicinske procedure - Mousovu operaciju, zamrzavanje kože, biopsije, in‌jekcije i svjetlosnu terapiju. Danas koristi i lokalnu hemoterapijsku kremu dva puta dnevno tokom 14 dana kako bi se borila protiv prekanceroznih promjena. Taj tretman opisuje kao izuzetno težak.

Svijet

Tinejdžer optužen za pokušaj ubistva u srednjoj školi

"Kada sam prvi put koristila hemoterapijsku kremu, nisam bila spremna na ono što me čeka. Na internetu je samo jedna žena objavila fotografiju - izgledalo je brutalno, ali izvodljivo s obzirom na ono kroz šta sam prolazila."

Nuspojave uključuju mučninu, glavobolje, bolove u tijelu, ranice u ustima i ekstreman umor. Pred kraj terapije, kaže, koža joj puca, krvari i postaje veoma bolna. Prema njenim riječima, dani odmah nakon završetka terapije su najgori i najbolniji, a oporavak može trajati i do tri nedjelje.

Krivica zbog solarijuma i sunčanja

Kori priznaje da oseća veliku krivicu zbog navika iz mladosti, kada je često koristila solarijum i rijetko koristila zaštitni faktor.

"Ono što me najviše muči je krivica. Znajući da sam opsesivno jurila preplanuli ten - sunčala se bez SPF-a i koristila solarijum. Imam osjećaj da sam morala bolje da znam i da sam sama sebi ovo uradila. Nekad je taj stid glasniji od same dijagnoze. Ipak, svakog jutra ustajem i suočavam se sa tim, čak i kada sam uplašena ili iscrpljena."

Suočavanje sa reakcijama ljudi

Osim bolesti, teško joj padaju i reakcije ljudi.

"Neki pokušavaju da budu ljubazni pa kažu: "Nisam ni primjetio tvoj ožiljak", iako je očigledno da jesu. Znam da nemaju lošu namjeru, ali imam osjećaj da se oboje pretvaramo. Ponekad bih voljela da neko jednostavno kaže - to je veliki ožiljak, ali i dalje izgledaš sjajno. Iskrenost mi prija više od prisilne utjehe. Najteže mi je kada ljudi bulje – dvaput pogledaju ili šapuću. Tada postajem previše svjesna svojih ožiljaka i podsjetim se svega kroz šta sam prošla. Ponekad mi je teško čak i da izađem iz kuće."

Podrška porodice

Kori kaže da joj najveću podršku pružaju suprug Pol i njihovi sinovi.

"Tretmani hemoterapijskom kremom su im najteži. Kada jaučem od bola pod tušem, dok ponovo nanosim kremu ili stavljam Akvafer ili mast protiv bolova, to je teško sakriti. Vidim kako se napnu kada im kažem da uskoro počinjem novu terapiju. Moj muž je pokazao prirodnu brigu i dječaci su to preuzeli na divan način. Sa njima dijelim dio emocija i realnosti - ne samo da bi razumijeli koliko je važno koristiti kremu za sunce, već i zato što imamo otvoren odnos i često razgovaramo o osećanjima. I njima je to veoma teško."

Poruka drugima

Danas Kori apeluje na ljude da redovno proveravaju svoju kožu i ne ignorišu neobične promjene.

"Mislim da ljudi treba da znaju da se rak kože ne završava operacijom. On vas prati. Živi u vašim mislima, u svakodnevnim navikama, u načinu na koji gledate svoje tijelo. Nisu to samo ožiljci - to su strah, krivica, bol i učenje kako da živite u tijelu koje se promijenilo. Ali tu je i snaga. Ako moja priča navede makar jednu osobu da koristi SPF, pregleda kožu ili preskoči solarijum, onda sve ovo ima neku svrhu," zaključila je piše The Sun.