Danas je Sveti Nikola: ATV otkriva kakvi su običaji za slavu koju slave milioni Srba

Prema vjerovanju razlog "zašto baš sveti Nikola" se krije u duboko ukorijenjenoj potrebi za zaštitnikom u teškim vremenima.

“On je spadao u prosvjetitelje između ostalog a svi oni koji spadaju u prosvjetitelje znače mnogo ne samo za užu nacionalnu sredinu nego za sve”,“Jedan od važnijih svetaca u srpkom narodu najviše ljudi slave svetog Nikolu”, “Glavna njegova misija je bila da pomaže siromašnima čak ima jedna verzija da se penjao na dimnjake i ubacivao novac siromašnim djevojkama da se mogu udati uglavnom je simbol darivanja djece pogotovo”, rekli su građani.

Običaji na ovaj dan variraju od regiona do regiona, ali su zajedničke teme uvijek ljubav, velikodušnost i okupljanje porodica. Na trpezi koja se priprema na Nikoljdan, pored ostalih tradicionalnih jela, nalazi se i riba, koja simbolizuje zaštitu moreplovaca koju je Sveti Nikola pružao.

“Najvažnije je da se priprema hrana posna da se sve ostalo radi kako treba kao kod svih pravoslavaca najbitnije je prinjeti svijeću žito pogača I tako sve je posno”,"Najbitnije je da se to obilježi u krugu porodice lijepo sa svojom djecom I porodicom”, “Mislim da je prvenstveno važna molitva čitanje slave koljivo pogača koja se sprema isključivo za to”, dodaju građani.

Proslavi Svetog Nikole posebno se raduju djeca, koja uoči slave ostave čizmicu u koju se tajno ostavljaju pokloni. Običaj ostavljanja poklona simbolizuje način života Svetog Nikole, jer on svoja dobra djela nikada nije činio javno. Zato postoje i oni koji se na ovaj dan djeci predstave kao Sveti Nikola i daruju im poklone. Cilj je približiti djeci značaj krsne slave i lik čudotvorca.

"30 godina dječije pozorište djeci približuje ovaj današnji dan. Djeca su svake godine dobra trebamo mi stariji da ih obradujemo.

Ljepota je mog posla u tome nekad bude naporno ali je ljepota je u tome što sam ključni u momentu velike radosti i roditeljske i dječije", kazao je Saša Terzić.

Sveti Nikola rođen je u u Maloj Aziji. Postao je sveštenik, a zatim i arhiepiskop poznat po vjeri i duhovnom životu, svoje bogatstvo posvetio je pomaganju siromašnima. Kao duhovni pastir brinuo je o bolesnima, zatvorenicima i unesrećenima. Tokom progona hrišćana bio je zarobljen, a po oslobađanju se vratio službi i učestvovao na Prvom saboru u Nikeji, gdje je branio pravoslavnu vjeru.