Domaćeg pasulja sve manje, cijene će rasti

Pasulj je vijekovima jedna od najvažnijih namirnica na srpskoj trpezi, ali posljednjih godina postaje i ozbiljna tržišna roba. Iako Srbija ima odlične uslove za proizvodnju, domaćeg pasulja je sve manje, pa su pijace i marketi preplavljeni uvoznim sortama iz Kirgistana, Egipta, Kine i drugih zemalja.

Međutim, većina kupaca će prije kupiti domaći pasulj čak i ako je malo skuplji, pa je potražnja velika, a cijena stabilna.

Koliko košta pasulj?

Prema podacima sa pijaca širom Srbije, kilogram pasulja trenutno košta između 350 i 650 dinara, dok kvalitetan domaći pasulj često dostiže i 700 dinara po kilogramu, pa i više. Najtraženiji su gradištanac, tetovac i šareni pasulj, a trgovci ističu da se domaći proizvod proda mnogo brže od uvoznog, piše Kurir.

Srbija danas značajne količine pasulja uvozi upravo zato što domaća proizvodnja ne može da zadovolji tržište. Na pijacama se uglavnom prodaje uvozni pasulj, dok je domaći postao prava rijetkost. To praktično znači da svaki ozbiljniji proizvođač kvalitetnog domaćeg pasulja unapred ima obezbjeđene kupce.

Gdje se u Srbiji najbolje gaji pasulj

Pasulj najbolje uspjeva u centralnoj, zapadnoj i južnoj Srbiji. Posebno su poznati krajevi oko Ivanjice, Sjenice, Novog Pazara, Arilja, Valjeva, Kruševca i Leskovca, gde klima pogoduje razvoju kvalitetnog zrna. Najviše mu prijaju umjereno topla klima, dosta sunčanih dana, plodno i rastresito zemljište i dobra drenaža.

Sjetva pasulja u Srbiji uglavnom počinje od sredine aprila do kraja maja, kada temperatura zemljišta pređe 10 stepeni. Rana sjetva se ne preporučuje zbog prolećnih mrazeva. Pasulj traži dobro pripremljeno zemljište, redovno uništavanje korova, povremeno prihranjivanje i umjereno zalivanje.

Najosjetljiviji period je cvjetanje i formiranje mahuna. Tada nedostatak vode može ozbiljno da smanji prinos. Ipak, previše kiše takođe nije dobro jer povećava rizik od bolesti i truljenja korena.

Stručnjaci upozoravaju da su upravo loša agrotehnika i nedovoljna prihrana među glavnim razlozima slabijih prinosa u Srbiji.

Koliki su prinosi

Prinos pasulja dosta zavisi od sorte, kvaliteta zemljišta i vremenskih uslova. U prosjeku manji proizvođači ostvaruju od 1 do 1,5 tonu po hektaru, dok vrhunski proizvođači uz navodnjavanje i dobru mehanizaciju mogu imati i više od 3 tone po hektaru. Računica pokazuje da pasulj može biti veoma isplativa kultura, posebno za manje proizvođače koji imaju svoju zemlju i mogu direktno da prodaju robu.

Najveći troškovi su:

• sjeme
• obrada zemljišta
• zaštita
• radna snaga
• navodnjavanje
• berba

Berba pasulja uglavnom počinje krajem avgusta i traje tokom septembra, a kod kasnijih sorti i početkom oktobra. Berba je posebno problematična jer pasulj i dalje često zahteva dosta ručnog rada zbog čega mladi izbjegavaju ovu proizvodnju, pa domaćeg pasulja ima sve manje.

Prilikom berbe je važno da mahune moraju biti potpuno suve, zrno tvrdo, a vlaga niska kako pasulj ne bi pobuđao tokom skladištenja.

Kolika je zarada

Kada se odbiju troškovi proizvodnje čista zarada od pasulja može da bude i 500.000 dinara sa jednog hektara, a u rodnijim godinama i uz adekvatne agrotehničke mjere i do 700.000 dinara

Najveća razlika nije samo u prinosu već u prodaji. Najviše zarađuju oni koji svoj domaći pasulj prodaju direktno na pijaci, imaju stalne kupce, prodaju preko društvenih mreža ili snabdijevaju restorane i etno domaćinstva.