Sa 10 godina ostala sama, život trebalo da nastavi u domu: Onda su se pojavili Marići

Jovana na svom licu danas nosi osmijeh, ali negdje u očima, i duboko u srcu, urezala se tuga. Neke rane nikad ne zarastu. Ali čovjek nauči da živi sa njima. Tako i Jovana. Sa samo deset godina ostala je gotovo sama na ovom svijetu. Umrli su joj brat, majka, otac, baka. I kada je izgledalo da će djevojčica svoj život nastaviti u domu za nezbrinutu djecu — pojavili su se Marići. Bračni par je usvojio Jovanu.

Jovana sjećaš li se dana kada si prvi put došla u ovu kuću?

"Da naravno da se sjećam. To mi je bio možda jedan on najljepših dana u životu. Slobodan je išao na posao i sa posla mene pokupio, ja sam cijeli dan čekala da on dođe. Stvarno am voljela te ljude prije ego što je moj otac umro. On kad je došao odmah smo potrpali stvari i on je došao ovdje. Sjećam se kad sam došla slikali smo se ispred kuće, oni su meni sređivali sobu", kaže Jovana Vranješ .

Republika Srpska

Djecu iz Srpske nisu usvajali stranci u proteklih pet godina

"Mi smo znali Jovanu, znali smo Jovaninog oca, bili smo i prijatelji. Jovana je znala da dođe ovdje sa svojim ocema kod nas, kad je on radio ona je bi tako došla i bila u preko vikenda. Već smo bili znali ko su ljudi i šta su. Kad je njen otac preminuo ona bila pod nadzorom socijalnog, da je bila kod neke komšinice. Socijalno je malo plan da Jovanu prebaci u dom Rada Vranješević. Moja supruga i ja smo se dogovorili, znajući svu situaciju njenu da mi pokušamo da Jovanu dovedemo sebi odnosno da je usvojimo", rekao je Slobodan Marić.

Koliko je tebe Brankice promijenila Jovana?

"Mene je promijenila 100%. Zato što je nema svoje djece i onda kad je ona došla ja sam vidjela kao da sam je rodila. Ispočetka je to malo drugačije bilo, trebalo je malo vremena da se naviknem i ja na nju i ona na mene ali nije bilo problema", rekla je Brankica Marić.

Put nije bio lak. Posebno administrativni. Ali Marići nisu odustali dok nisu usvojili djevojčicu.

Mama je tu od početka

"Mama me najviše uči kućne poslove, jer naravno žensko sam i znam da će mi trebati. Od prvog dana me to učila. Na početku je bilo malo teško jer živjela sam sa tatom on je većinom sve radio i nisam radila većinu stvari. 10 godina sam imala kad sam došla kod njih i ona me je sve učila od tuširanja, namještanja kreveta da napravim sebi da jedem da učim naravno. Od osnovnog ona me je sve naučila. Jako lijep život od kako sam došla ovdje i sve se promijenilo. ", kaže Jovana.

Ja idem u srednjoškolski centar u Laktaše u prvi razred Srednje medicinske, smjer fizioterapeut. ja sam taj smjer odabrala još od malena jer mislim da je to jako human posao i da svako to može raditi. Mni je škola prilično teška jer je meni osnovna naravno bila lakša i sad više učim, više se pripremam", rekla je Jovana Vranješ.

I vrijedna je Jovana. Godina za godinom, prošlo ih je šest. Bardača je postala njen novi dom.

"Meni je ovdje stvarno lijepo, mirno mi je. oni su stvarno dobri prema meni. Stvarno nemam riječi", kaže Jovana.

Slobodan kaže da baš voliš životinje?

"Stvarno volim oko životinja puno da radim", kaže Jovana

Društvo

Mališani u BiH prolaze kroz komplikovan proces da pronađu dom, lani usvojeno 25 d‌jece

Slobodan je svoj radni vijek proveo u MUP-u Srpske. Brankica radi u drvoprerađivačkoj industriji. Daju sve od sebe da Jovana ništa ne manjka.

Jedna odluka promijenila je Jovanin život

"Ja ne mogu da shvatim da ljudi žele da budu sami u kući, čovjek i žena sami. Sve imaju a ne mogu imati djece, i da ne mogu da se odluče da odu i nađu sebi da usvoje dijete da im promijeni život i da im to bide u životu neko bogatstvo. Vjerujte ja bih svakom preporučio, usvojite sebi dijete, pomozite jednom ne zbrinutom djetetu koje je imalo tragediju. Razne su to tragedije bile", rekao je Slobodan Marić iz Bradače.

A dao je Slobodan i primjer da je neke važne odluke lako donijeti i u trenutku – ako čovjeka vodi srce. I baš takve odluke, mogu biti ključne, da budućnost jednog djeteta izgleda potpuno drugačije.

Ne možemo spasiti cijeli svijet. Ali zasigurno možemo biti svijet jednom djetetu. Hrabra je to odluka, koju mogu donijeti samo oni sa posebnom ljubavlju u srcu. Priča iz Bardače podsjeća nas da je najvažnije biti čovjek, pružiti ruku, i kao melem ljubavlju liječiti rane onima koje život slomi.