Skoro 2 decenije ljetuje na Braču, sada je Hrvatima poslao brutalnu poruku

U emotivnom otvorenom pismu, Kristof je upozorio na ono što smatra zabrinjavajućim promjenama u hrvatskom turizmu, od sve viših cijena do gubitka autentičnosti i osjećaja dobrodošlice.

Društvo

Sutra pogledajte u nebo i zamislite želju: Postoji posebno vjerovanje na Preobraženje

Ovo nije reakcija nezadovoljnog turista koji je jednom posjetio Hrvatsku. Kristof je čovjek koji Brač smatra svojim drugim domom i koji, kako kaže, iz prve ruke posmatra kako težnja za profitom i sve veća komercijalizacija polako mijenjaju dalmatinski način života.

Govoreći o promjeni lokalnog mentaliteta i svakodnevnog života, prisjeća se vremena kada turistička sezona nije bila cijeli život, već samo njegov dio.

"Hrvatsku smo upoznali kao toplu, otvorenu i gostoljubivu zemlju. Naši prijatelji ovdje imali su vremena za kafu, razgovor, zajedničku večeru ili spontano druženje čak i usred sezone. Ljudi su i tada, kao i danas, morali zarađivati za život. Ali sezona je bila dio njihovog života. Nije bila njihov cijeli život", priča Kristof.

Ćevapčići ili pljeskavica

Prema njegovim riječima, u međuvremenu se značajno promijenila logika poslovanja i formiranja cijena u ugostiteljstvu.

Hronika

Pet osoba povrijeđeno prilikom slijetanja automobila

Posebno ga je iznenadilo poređenje cijena na Braču s onima u njegovom rodnom Frankfurtu.

"Jednostavni ćevapčići ili pljeskavica koštaju 20 ili 25 evra, dok odrezak košta 35 evra", dodao je Kristof.

Kako kaže, visoke cijene poznate su i u Frankfurtu, ali mu je teško objasniti ekonomsku logiku kada jednostavan obrok na Braču košta koliko i obrok u centru jednog od najskupljih njemačkih gradova.

"Dolazim iz Frankfurta. I tamo poznajemo visoke cijene. Ali ako jednostavan obrok na Braču košta koliko obrok u centru Frankfurta, meni je kao preduzetniku teško to ekonomski objasniti", objasnio je Kristof.

Nije problem što nemamo novca

Kristof smatra da problem više nije samo u tome je li određena cijena opravdana, već u tome koliko se gostu može naplatiti.

Ističe da dugogodišnji gosti ne odustaju od potrošnje zato što nemaju novca.

"Ponekad imate osjećaj da je pitanje: Koliko još gost može platiti? Koliko mogu podići cijenu prije nego što kaže: 'Dosta je!'? Problem nije u tome što mi to ne možemo priuštiti. Mogli bismo. Ali sve manje želimo to platiti jer više nemamo osjećaj da cijena odgovara onome što za nju dobijamo", naglašava Kristof.

Kao primjer sve veće komercijalizacije navodi čak i javne tuševe.

Hronika

Filmska krađa u Zvorniku: Dvojac ukrao kamion auto-škole, pa pao u Milićima

Prisjeća se kako je godinama u jednoj javnoj uvali postojao jednostavan tuš koji je postavila opština. Ljudi bi izašli iz mora, isprali so i nastavili svojim putem.

Danas se, kaže, i za to plaća.

"Naravno, niko neće osiromašiti zbog jednog evra za tuširanje. Uopšte nije riječ o tom jednom evru. Pitanje je mora li baš sve postati nešto što se naplaćuje", dodao je Kristof, prenosi "Radiosarajevo".

Vi ovdje zapravo ne pripadate

Finansijski aspekt nije, međutim, ono što ga najviše boli.

Mnogo više ga pogađa osjećaj administrativne distance i gubitak lokalne povezanosti koju je gradio gotovo dvije decenije.

Nakon što je dobio informaciju da se više ne smatra stanovnikom, osjetio je ono što opisuje kao poruku da, uprkos godinama provedenim na ostrvu, ipak nije dio zajednice.

Region

Posljedice velikog požara: Izgorjelo 106 automobila, 28 kuća i 45 plovila

"Poruka koju dobijamo glasi: Vi zapravo ne pripadate ovdje. I to boli", kaže on.

Kako navodi, kroz prijateljstva, komšijske odnose, povjerenje i godine dolazaka više se nije osjećao kao turista.

Danas, međutim, sve češće ima osjećaj da je ipak samo gost – i to gost od kojeg se očekuje da potroši što više novca.

Hrvatska nikada nije bila Azurna obala

Na kraju otvorenog pisma Kristof apeluje na lokalne preduzetnike i donosioce odluka da ne žrtvuju autentičnost i dugoročne odnose zarad kratkoročne zarade.

Hrvatska, smatra, nema potrebe da kopira masovne ili ekskluzivne turističke destinacije.

Njena vrijednost upravo je u jednostavnosti, ljudima i atmosferi koju je godinama pružala gostima.

"Hrvatska za nas nikada nije bila Azurna obala. I to kažem kao kompliment Hrvatskoj. Nismo tražili San Trope. Tražili smo Brač", naglasio je Kristof.

Društvo

Oprez na granici: Pogledajte šta vam carinici mogu oduzeti odmah

A zatim poručuje:

"Ćevapčići ne postaju luksuzno jelo samo zato što koštaju 25 evra. Konoba ne postaje luksuzni restoran samo zato što večera košta 100 evra po osobi", naglasio je Kristof.

Na kraju upozorava na nešto što, prema njegovom mišljenju, mnogo više vrijedi od još jednog evra zarade.

"Cijene se mogu ponovo promijeniti. Kuće se mogu obnoviti. Ceste se mogu popraviti. Ali povjerenje, osjećaj dobrodošlice i osjećaj pripadnosti mnogo je teže vratiti kada se jednom izgube. Sačuvajte to. To vrijedi više od još jednog evra zarade", podvukao je Kristof.