Politika u doba algoritama: Zašto se političke bitke sve češće vode van studija?

Našli su platforme na kojima pričaju isključivo šta oni žele. Politika se više ne vodi samo u parlamentima, studijima i na stranačkim tribinama. Danas se političke bitke dobijaju i gube u nekoliko sekundi – na mobilnim telefonima.

Ipak, uprkos ekspanziji društvenih mreža, stručnjaci kažu – tradicionalni mediji nisu izgubili bitku. Televizija i dalje ima najveći uticaj, posebno kod starije publike.

Objava na društvenim mrežama umjesto gostovanja, video umjesto debate, a sopstveni profil umjesto novinarskog pitanja – to je sve češći izbor političara. Na društvenim mrežama dobili su ono što u tradicionalnim medijima nikada nisu mogli u potpunosti kontrolisati – sopstveni teren.

"Političari su pogotovo ušli u tu arenu zato imaju veći stepen kontrole nego što mogu da kontrolišu medije, mislim na tradicionalne medije. Međutim, ono što se postavlja kao problem i što bi trebao biti izazov za novinarstvo, odnosno za medije, jeste da – okej, sve se preselilo na društvene medije, međutim – da li sada medij treba da promijeni svoju ulogu, odnosno da utvrdi ulogu koju su imali još na početku samog estalibilanja novinarstva kao profesije", kazao je komunikolog Borislav Vukojević.

"Zbog mogućnosti da se na društvenim mrežama kao tumači i interpretatori događaja pojavljuju, ne samo laici, koji nekada, ne iz loših namjera, nego iz neznanja, iz snažnih impresija, iz pristrasnosti, iz nekompetencije da se bave tako značajnim zanimanjem kao što je biti izvještač iz društvene stvarnosti – dovelo do toga da činjenice više i ne igraju važnu ulogu, već način njihovom interpretiranja", rekao je novinar i politikolog Đorđe Vuković.

U vremenu kada svako može objaviti informaciju, odgovornost medija da provjere, objasne i razdvoje činjenice od utiska nikada nije bila veća. Brane Božić, novinar koji pamti samo olovku i papir kaže - u tradicionalnim medijima ne možete sakriti neznanje, nesigurnost i nespretnost.

"Promijenilo se u tom pogledu što u jednosmjernoj komunikaciji ti ne možeš doživjeti neprijatno pitanje – ti diktiraš tempo. Ali to će biti nedovoljno, ko se osloni isključivo na društvene mreže, mislim da neće uspjeti kod biračkog tijela. Mora kombinovati i jedno i drugo", dodao je novinar Brane Božić.

Iz SDS-a poručuju – kampanje više nisu moguće bez jasne digitalne strategije, ali ni bez direktnog učešća samih političara. Kažu, osim u ozbiljnim kampanjama, društvene mreže uglavnom vode mladi entuzijasti. Stariji političari su, kažu - odbijali mreže, ali su vremenom shvatili da bez njih, ipak, ne mogu.

"Mogu reći da se mi trudimo zajedno sa kolegama koji imaju dugo iskustvo u politici da oni budu direktno involvirani u vođenje svojih profila, imamo često situaciju da oni i odgovaraju na određene komentare, da imaju direktna obraćanja, direktnu komunikaciju", istakao je iz tima za društvene mreže SDS-a Stefan Gavrić.

U SNSD-u društvene mreže, tvrdi Radovan Kovačević, doživljavaju ozbiljno. Ipak, ni oni ne angažuju agencije, već na njima rade aktivisti, članovi stranke, većinom mladi.

"Nalozi evo kada govorimo onih stranačkih najviših – Milorada Dodika ili Željke Cvijanović, oni su naravno uključeni u to. Ne objavljuje se na društvenim mrežama ništa što oni nisu odobrili. Ali imaju ljude koji im pomažu u tom dijelu posla, mislim da je to potpuno logično, potpuno očekivano", istakao je portparol SNSD-a Radovan Kovačević.

Sa rastom uticaja društvenih mreža rasle su i tamne strane takvog prostora. Anonimni profili, portali bez impresuma i gotovo potpuno odsustvo odgovornosti otvorili su prostor za govor mržnje, uvrede i prijetnje koje često prelaze granice političke borbe. Takvo iskustvo imala je i Milada Šukalo. Jedan od najvećih strahova, kaže, jeste šta njena djeca kada ukucaju ime svoje majke mogu da pronađu na internetu i koliko tih informacija je istinito.

"Vjerujem da je došlo vrijeme da, poput drugih država i u regionu i cijeloj Evropi – pot hitno uredimo način komuniciranja putem i društvenih mreža i portala i generalno putem interneta. S druge strane, isto tako vjerujem da je došlo vrijeme da i naši političari u svakom pogledu sazriju i da ostanu dosljedni tome da jedan minimum, jedna granica ne smije nikada da se pređe", kazala je član predsjedništva PSS-a Milada Šukalo.

Problem je što mnogi političari i dalje ne razumiju kako mreže zapravo funkcionišu, kažu stručnjaci, već ih često koriste pogrešno – kao klasičnu oglasnu tablu. Umjesto autentične komunikacije, dobijamo gotovo identičan nastup različitih političara. Oni bi morali da imaju strategije komunikacije, ne samo za kampanje, nego i one lične. A tek poslije njih dolaze timovi. Marija Milić kaže – u sve to mora da bude uključen politički savjetnik.

"Priroda posla nam je da lično poznajemo političare i znam da su mnogi od njih mnogo bolji znam da imaju mnogo veći kapacitet nego što ga pokazuju u javnosti. Nekako se sve svelo na tu neku opštu prosječnost, kao da je neko propisao postoji neko nepisano pravilo, ali u suštini samo da izraze sebe da izraze svoje vrijednosti kad osjetimo neku emociju makar ona bila i negativna", izjavila je savjetnik za komunikaciju i medijski trener Marija Milić.

I dok algoritmi sve više odlučuju ko će biti viđen, a ko zaboravljen, jedno je sigurno – politika se više nikada neće vratiti samo u sale, studije i konferencije. Građani danas imaju više informacija nego ikada ranije, ali to ne znači da imaju i više istine. Zato u vremenu društvenih mreža, kratkih formi i politike u nekoliko sekundi, odgovornost medija postaje možda i najvažnija do sada – da ne budu samo prenosioci poruka, već mjesto provjere, konteksta i kritičkog pitanja. Koliko god politika danas živjela na internetu, tradicionalni mediji i dalje imaju ono što algoritam nema – odgovornost i pitanje „zašto“.