Kreće juriš na Hormuz! Supertankeri čekaju signal za početak trke za novcem

Američki predsjednik Donald Tramp ga je najavio glasno. Iranci su nešto uzdržaniji. Elektronski potpis na dogovor o kraju rata između SAD i Irana označiće početak trke velikih brodarskih kompanija za naftom, tečnim gasom, helijumom i vještačkim đubrivom, koji već više od 100 dana čekaju da krenu na put ka krajnjim korisnicima.

Na mir najviše računaju grčki brodovlasnici, kojima pripada većina od oko 55 velikih tankera strateški raspoređenih u vodama oko ulaza u Persijski zaliv.

Njihov primjer slijedio je i saudijski Bahri, čiji su se brodovi takođe strateški pozicionirali za početak velike trke za enormnim premijama koje obećavaju zalivski izvoznici.

Brodovi grčkog magnata Evangelosa Marinakisa, vlasnika Olimpijakosa i Notingem foresta, nalaze se na tri do pet dana plovidbe od Hormuza.

Hormuško otvaranje

Šahovsko pozicioniranje brodova oko Hormuza nije poremetio ni najsvježiji incident oko ovog moreuza, pošto su za sada nepoznati napadači jednako misterioznim projektilom pogodili brod nedaleko od obala Omana.

Plovilo je pogođeno u pramac, a niko od članova posade nije povrijeđen, javile se pomorske službe, dok je Oman, koji zajedno sa Iranom dijeli ovaj prolaz, upozorio vlasnike brodova da budu jako oprezni jer je teritorijalnim vodama te države uočena mina.

Iranci su, prema tvrdnjama Amerikanaca, još početkom marta počeli da miniraju dijelove Hormuškog moreuza.

Krajem aprila, gliseri Revolucionarne garde su postavili mine oko ključnih tačaka u tom moreuzu, nakon čega je američki predsjednik Donald Tramp naredio ratnoj mornarici da puca na plovila koja nose te mine.

Teheran je, još ranije, obznanio da nema predstavu gde se neke od tih mina nalaze, što će dodatno zakomplikovati proces njihovog demontiranja, koji će, ako bude uspostavljen mir, trajati najmanje pola godine.

Gliseri Revolucionarne garde, skriveni u tunelima prokopanim uz iransku obalu i mine koje polažu tek su dio problema sa kojima se suočavaju posade brodova zarobljenih u Persijskom zalivu, jer ih neprestano prate dronovi kojima dvije strane pokušavaju da kontrolišu saobraćaj.

Kroz Ormuz je, prije početka rata, dnevno prolazilo oko 15 miliona barela nafte, što je otprilike trećina svjetske nafte koja se doprema morskim putem. Oko 37 odsto kineskog uvoza nafte prolazi upravo kroz ovaj moreuz.

Takse su bolje od zatvorenog Moreuza

Pred početak regate supertankera ka Persijskom zalivu, brodovlasnici će tražiti garancije da njihovi brodovi neće nalijetati na mine, dok je prilično nejasno kako će reagovati na evetualno uvođenje taksi na prolaz kroz Ormuz.

Marinakis je, na sastanku brodovlasnika prije izvjesnog vremena, rekao da je plaćanje prolaza svakako bolje nego da tesnac bude zatvoren, što su ostali vlasnici brodarskih kompanija sa gnušanjem odbacili.

Posljednjih dana, ipak, uspostavljen je kakav-takav saobraćaj kroz moreuz, pa Amerikanci i Iranci, svako za sebe, tvrde da 15 kilometara širokim kanalom prolazi nešto manje od polovine brodova u odnosu na period prije početka rata.

Najveća osiguravajuća kuća, britanski Lojd, pak tvrdi da ta brojka predstavlja ozbiljno preterivanje, jer samo izvjestan broj manjih tankera, pod okriljem noći i isključenih transpondera uspjeva da prođe kroz Hormuz.

Ti brodovi, zatim, u Hormuškom moru pretovaruju teret na veće tankere i jednako se krišom vraćaju u Persijski zaliv.

(RTS)