Komentari:
0
Masovna izumiranja, vulkanske erupcije i periodi tokom kojih su okeani ostajali bez kiseonika na prvi pogled djeluju kao nepovezani događaji. Međutim, naučnici već decenijama istražuju mogućnost da iza geoloških katastrofa u istoriji planete postoji skriveni obrazac.
Nova studija ponovo je otvorila pitanje koje već dugo dijeli geologe: da li Zemlja prolazi kroz dugoročne cikluse koji određuju kada dolazi do velikih poremećaja u planetarnim sistemima?
Analiza objavljena u časopisu „Evolving ert“ (Evolving Earth) ukazuje na to da bi se veliki geološki događaji mogli ponavljati u približno pravilnim vremenskim intervalima od oko 27,5 miliona godina.
Istraživanje je sproveo geolog sa Univerziteta u Njujorku Majkl Rampino, koji je ponovo analizirao ranije objavljene geološke podatke koristeći savremenije vremenske skale i statističke metode.
Rampino je proučio ukupno 89 velikih geoloških događaja koji su se odigrali tokom posljednjih 260 miliona godina.
Kada su svi događaji upoređeni, istraživanje je pokazalo izražen obrazac koji odgovara periodu od približno 27,5 miliona godina.
Osim toga, uočen je i slabiji ciklus od oko 8,9 miliona godina.
Naučnici, ipak, naglašavaju da to ne znači da jedna katastrofa direktno izaziva sljedeću. Umjesto toga, moguće je da različiti sistemi na Zemlji povremeno reaguju na isti duboki proces koji djeluje tokom desetina miliona godina.
Najveća misterija i dalje je pitanje šta bi moglo da bude uzrok ovakvog ritma.
Jedna od mogućnosti nalazi se duboko ispod Zemljine površine.
Zemljin omotač, odnosno mantl, neprestano se kreće kroz izuzetno spore konvekcione tokove. Iako su ti procesi gotovo neprimjetni u ljudskim vremenskim okvirima, tokom miliona godina mogu imati ogroman uticaj.
Promjene u kretanju mantla ili stvaranje velikih dubinskih izvora magme, poznatih kao mantlni pljumovi (mantle plumes), mogli bi da utiču na vulkansku aktivnost, pomjeranje tektonskih ploča, stvaranje planina, klimatske promjene, stanje okeana i biosfere.
Drugim riječima, poremećaji duboko u unutrašnjosti Zemlje mogli bi vremenom da se prošire do površine i izazovu globalne posljedice.
Rampino već dugo istražuje i mogućnost da događaji u svemiru imaju određenu ulogu u geološkoj istoriji Zemlje.
Naša planeta, zajedno sa čitavim Sunčevim sistemom, kruži oko centra Mliječnog puta. Tokom tog kretanja Sunčev sistem povremeno prolazi iznad i ispod galaktičke ravni.
Pojedini istraživači smatraju da bi ti prolasci mogli biti povezani sa periodima velikih geoloških promjena na Zemlji.
Jedno od mogućih objašnjenja jeste da gravitacioni uticaj prilikom prolaska kroz galaktičku ravan može poremetiti udaljena nebeska tijela u Ortovom oblaku, ogromnom rezervoaru kometa na rubovima Sunčevog sistema.
Takvi poremećaji mogli bi povećati vjerovatnoću velikih udara asteroida ili kometa. Međutim, ova ideja i dalje je veoma kontroverzna.
Pronalaženje pravilnih obrazaca u geološkoj prošlosti izuzetno je teško.
Geološki zapisi nisu potpuni. Datumi mnogih drevnih događaja nisu precizno određeni, a što se ide dalje u prošlost, greške u procjenama postaju sve veće.
Takođe, statističke analize ponekad mogu da otkriju prividne cikluse koji nestanu kada se dodaju novi podaci.
Zbog toga istraživači naglašavaju da novi rad ne predstavlja konačan dokaz da Zemlja zaista ima „geološki sat“.
Ipak, činjenica da se obrazac od oko 27,5 miliona godina pojavljuje i nakon novih analiza i primjene preciznijih vremenskih skala čini ovu ideju ponovo zanimljivom naučnoj zajednici.
Ukoliko bude potvrđena, ova teorija mogla bi da promijeni način na koji posmatramo istoriju Zemlje.

Svijet
1 h
1
Svijet
1 h
0
Košarka
1 h
0
Region
1 h
0
Nauka i tehnologija
2 h
0
Nauka i tehnologija
20 h
0
Nauka i tehnologija
1 d
0
Nauka i tehnologija
1 d
0Najnovije
10
16
10
12
10
11
10
10
10
06
Trenutno na programu