Naučnici prvi put svjedočili stvaranju nove Zemljine kore

Nevjerovatni prizori zabeleženi su na Jugoistočnom indijskom hrptu, piše Sajens alert.

Sistem srednjookeanskih hrptova, dug oko 65.000 kilometara, označava granice na kojima se susreću Zemljine tektonske ploče.

U tim dubinama, daleko od sunčeve svjetlosti, ogromne sile cijepaju morsko dno, a u nastalu pukotinu prodire magma. Ona se zatim hladi i očvršćava, stvarajući novu koru. Na taj način nastalo je više od dvije trećine Zemljine površine.

Podvodna opservatorija na pravom mjestu

Krajem februara 2024. godine, tim naučnika predvođen morskim geofizičarem Žan-Ivom Rojerom iz Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja postavio je podvodnu opservatoriju na Jugoistočnom indijskom hrptu, između Australije i Antarktika. Cilj je bio da zabinježe jednu od rijetkih, silovitih epizoda u kojima nastaje novo morsko dno.

Nauka i tehnologija

U Atlantskom okeanu otkriven koralni greben veličine Vatikana

Širenje morskog dna nije postepen proces. Tektonska napetost nagomilava se decenijama prije nego što se oslobodi u naglim, snažnim probojima, koje istraživači nazivaju "kvantnim" događajima. Tim je postavio pet autonomnih hidrofona u nadi da će zabilježiti jednu takvu kataklizmu.

Događaj kakav se viđa jednom u 40 godina

Samo nekoliko mjeseci kasnije, u aprilu 2024. godine, dogodilo se upravo ono čemu su se nadali - morsko dno se raspuklo.

"Sreća prati hrabre, kako se kaže. Nismo ni sanjali da ćemo zabilježiti ovako veliki događaj. Nadali smo se da ćemo izmjeriti barem postojano rastezanje hrpta od nekoliko centimetara, ali smo umjesto toga prisustvovali događaju kakav se događa jednom u četrdeset godina i izmerili pomjeranje od nekoliko metara", izjavio je Rojer.

Tokom 16 dana krajem aprila, osa hrpta je popustila, omogućivši nagomilanoj magmi da prodre u okeansku koru. Ogromne ploče magme, poznate kao dajkovi, probile su se kroz koru za manje od dva sata, ubrizgavši u nju oko 150 miliona kubnih metara magme.

Širenje dajkova izazvalo je zemljotrese, aktiviralo dugo uspravane rasede i ispraznilo rezervoar magme ispod hrpta. Na kraju je lava izbila do samog morskog dna, uzrokujući dalje propadanje.

"Kao posljedica toga, morsko dno iznad komore veoma brzo se urušilo. Ukupno se dno doline koja označava osu hrpta spustilo za 4,2 metra. Ovo je prvi put da je jedan takav 'kvantni' događaj širenja morskog dna posmatran iz sata u sat", objasnio je Rojer.

Gotovo pola miliona puta brže od prosjeka

Ovaj događaj bio je savršen dokaz da se širenje morskog dna ne odvija neprekidno, već u ogromnim naletima. Na svom vrhuncu, hrbat se razdvajao brzinom od pet centimetara u minuti - gotovo pola miliona puta brže od dugoročnog prosjeka, koji iznosi oko 6,3 centimetra godišnje.

Nauka i tehnologija

Zastrašujuće stvorenje sa dna okeana: Otkrivena nova vrsta duh ajkula

"Izmerena horizontalna pomeranja od dva do četiri metra odgovaraju periodu od 30 do 60 godina neprekidnog širenja tom prosječnom brzinom, što nam daje predstavu o tome koliko se često ovakvi 'kvantni' događaji ponavljaju", objasnio je Rojer.

Riješena dugogodišnja geofizička zagonetka

Zahvaljujući ovom posmatranju, istraživači su konačno uspjeli da riješe i dugogodišnju geofizičku zagonetku. Naučnici odavno znaju kojom se brzinom tektonske ploče razmiču, ali kada bi sabrali sva pomjeranja izazvana registrovanim zemljotresima, rezultati se nikada nisu poklapali. Jednostavno nije bilo dovoljno zemljotresa da objasne stvarnu brzinu širenja.

Rojer i njegove kolege otkrili su gde je "nestao" ostatak pomeranja. Iako su događaj pratili zemljotresi, njihovi modeli pokazali su da su se rasedi pomjerili znatno više nego što su sami zemljotresi ukazivali. Većina kretanja dogodila se aseizmički - tiho, bez stvaranja snažnih seizmičkih talasa.

Ova zapažanja pružaju osnovu sa kojom se sada mogu upoređivati seizmički podaci, pomažući naučnicima da bolje razumiju kako se okeansko dno širi čak i kada nemaju sreće da tome neposredno prisustvuju.

"Pokazali smo da je, uz malo sreće, ali i vještine, sada moguće mjeriti širenje morskog dna. To otvara nove vidike za morske geofizičare", zaključio je Rojer.

Nalazi su objavljeni u časopisu Nejčr.