Valentina je gladovala da rodi u 66. godini, pa doživjela horor

Njeno tijelo pronašla je njena četrnaestogodišnja ćerka Ana-Marija u trenutku kada je došla u posjetu. Iza senzacionalne vijesti o ženi koja se ostvarila kao majka u 66. godini, ostala je teška i kompleksna sudbina u kojoj se velika želja za potomstvom pretvorila u porodičnu dramu.

Težak životni put i zavjet majci

Valentina je odrasla u teškim okolnostima, uz oca koji se iz rata vratio sa invaliditetom i rano preminuo. Zbog zdravstvenih problema i neuspješnih brakova nije uspijevala da se ostvari kao majka, te je decenijama živjela njegujući sopstvenu majku. Pred sam kraj života, majka joj je stavila u zadatak da učini sve kako ne bi ostala sama u starosti.

Svijet

I vi ćete plakati: Ponovo se pojavilo zloglasno kamenje gladi

Ovu molbu prihvatila je kao svoju najveću dužnost. Kada je saznala za mogućnosti vantjelesne oplodnje, iznos je bio nesrazmjerno velik za njene mogućnosti, ali je bila odlučna. Sedam godina se odricala svega, radila na pijaci po svim vremenskim uslovima i živjela na minimalnoj ishrani kako bi sakupila novac.

"Jela sam samo hljeb i krompir, nisam sebi mogla da priuštim da skuvam čorbu sa mesom", govorila je kasnije o tom periodu. U kijevskom Institutu za genetiku reprodukcije isprva su je odbijali zbog starosne dobi i zdravstvenih rizika, ali ih je na kraju ubijedila svojom upornošću.

Rođenje djeteta pod lupom javnosti

Nakon dva neuspješna pokušaja, treći postupak uz korišćenje donorskih ćelija bio je uspješan. Valentina je 22. februara 2011. godine rodila djevojčicu po imenu Ana-Marija i tako ušla u Knjigu rekorda Ukrajine. Međutim, po izlasku iz porodilišta ubrzo su reagovale nadležne službe.

Nakon posjeta stanju u kom je živjela, uočeni su neadekvatni uslovi za podizanje djeteta. Valentina je odbijala saradnju sa ljekarima, nije dozvoljavala preglede i pokušavala je da u potpunosti izoluje djevojčicu od spoljnog svijeta, braneći joj druženje sa vršnjacima i kontrolišući svaki njen korak.

Kada su se u zdravstvenom kartonu pojavile zabilješke o razvojnim poremećajima, Valentina je bila izričito protiv toga: "Još samo fali da, kad dođe vrijeme, pošalju Mašu u školu za djecu sa Daunovim sindromom! I sama sam radila kao medicinska sestra i vidim da mi se ćerka normalno razvija."

Intervencija službe i preokret u životu djevojčice

Veliki preokret dogodio se kada je tada dvanaestogodišnja Ana-Marija putem društvenih mreža javno potražila pomoć, opisujući emotivno i fizičko zlostavljanje koje trpi kod kuće.

"Umorna sam od ovoga. Ne čujem od nje ništa osim psovki i uvreda. Stalno me naziva glupom", stajalo je u objavi djevojčice.

Organi starateljstva su odmah reagovali i izmjestili dijete iz stana. Nakon sudskog postupka, Valentini su oduzeta roditeljska prava, a brigu o djevojčici preuzela je Jelena Jačenko, poznanica koja je i ranije pomagala porodici.

Nakon odlaska u novu sredinu, djevojčica je dobila adekvatnu zdravstvenu njegu, operisala je vid, promijenila školu i počela da se bavi muzikom. Uprkos teškim trenucima, Ana-Marija je redovno posjećivala majku vikendom, a očevici su svjedočili da je među njima ostala specifična emotivna povezanost.

Odlazak i sjećanje

Valentina je do samog kraja pokušavala da obori sudsku odluku i vrati ćerku. Preminula je u snu u svom stanu u 81. godini.

Nakon njene smrti, aktivistkinja Oksana Tunik-Friz istakla je da je djevojčica na sigurnom i da prima svu potrebnu podršku: "Svi iskreno saosjećamo sa Anom. Ana je na sigurnom, ima podršku. Uprkos svima poznatim teškoćama, Ana je voljela majku i do posljednjeg dana je bila u kontaktu s njom."

(Kurir)