Sin Vedrane Rudan otkrio kako su izgledali njeni posljednji dani: Jedna rečenica posebno boli

Hrvatska književnica Vedrana Rudan, koja je preminula 18. avgusta 2026. godine nakon duge borbe sa teškom bolešću, ni tokom posljednjih mjeseci života nije odustajala od onoga što je najviše voljela – pisanja. Čak i kada više nije mogla da sjedi za radnim stolom, pronalazila je način da svoje misli pretoči u riječi. O tome kako su izgledali njeni posljednji mjeseci, kakva je bila kao majka i koliko joj je stvaralaštvo značilo, govorio je njen sin Slaven Hrvatin, koji se rijetko pojavljuje u javnosti.

Povod za njegov razgovor za nedjeljnik NIN bilo je objavljivanje posljednje knjige Vedrane Rudan, pod nazivom „Kao da me ima“, koja ovih dana stiže u knjižare u izdanju „Lagune“. Riječ je o zbirci njenih najznačajnijih tekstova nastalih tokom gotovo tri decenije, koju su majka i sin zajedno pripremali, ali književnica, nažalost, nije dočekala da je vidi među čitaocima.

Region

Objavljena posljednja knjiga Vedrane Rudan: ''Prodavaće se dobro kad umrem''

„Nisam znao da li želim njoj ili sebi da skrenem misli sa bolesti“

Ideja o knjizi rodila se početkom 2026. godine, dok se Vedrana već dvije godine borila sa neizlječivom bolešću. Slaven je želio da joj predloži nešto što bi je makar na trenutak udaljilo od svakodnevice ispunjene terapijama, pregledima i razgovorima o zdravstvenom stanju. Ipak, nije bio siguran kako će reagovati.

– Još uvijek mi je teško procijeniti kome sam htio skrenuti misli s bolesti, sebi ili njoj. Neko vrijeme sam joj htio predložiti da napravimo kolekciju „Best of Vedrana Rudan“. Oklijevao sam jer mi je bilo glupo mami koja prolazi hemoterapije spominjati novi projekat. Ali bilo joj je dosadno stalno odgovarati na pitanja kako se osjeća i koje tretmane prolazi, pa mi je u razgovoru izletjelo: „Imam jednu ideju za knjigu…“ Prihvatila je, bacio sam se na posao i zacrtao sebi da želim da vidi barem prvu verziju knjige. Drago mi je da sam uspio i da je bila zadovoljna izborom – ispričao je Hrvatin za NIN.

Kada joj je objasnio da želi da objedini najbolje tekstove koje je napisala tokom karijere, Vedrana je odgovorila u svom prepoznatljivom stilu, uz dozu crnog humora.

– To će se dobro prodavati kad umrem – rekla mu je tada.

Vedrana je pročitala prvu verziju rukopisa, odobrila izbor tekstova i učestvovala u donošenju važnih odluka o izgledu knjige.

Pisala je i kada joj je bolest oduzela snagu

Posljednje mjesece života književnica je provodila suočavajući se sa posljedicama teške bolesti, o kojoj je i sama otvoreno govorila na svom blogu. Nije skrivala kroz šta prolazi, a pisanje joj je ostalo jedan od najvažnijih načina da izrazi ono što osjeća.

Slaven je otkrio da je njegova majka nastavila da stvara čak i onda kada zbog zdravstvenog stanja više nije mogla da koristi računar kao ranije.

– Mami je pisanje bilo sve. Kada se razboljela i više nije mogla pisati za radnim stolom, tekstove je tipkala u mobilni telefon i slala ih putem „Votsapa“. Ljude kao što je ona ne možete motivisati da pišu, možete ih jedino spriječiti u tome – rekao je njen sin.

Otkrio kakav je zaista bio njihov odnos

Slaven Hrvatin više od 25 godina učestvovao je u majčinom profesionalnom životu. Vodio je njenu internet stranicu, pomagao u objavljivanju tekstova, obavljao menadžerske poslove i povremeno preuzimao ulogu urednika. Njihova saradnja bila je zasnovana na jasnoj podjeli obaveza i međusobnom razumijevanju.

– Bilo nam je lako sarađivati jer smo imali definisane uloge. Mamin posao bio je stvarati Vedranu Rudan, a moj da je ljudi vide. Osim toga, dugo smo sarađivali, pa smo se razumjeli bez mnogo riječi. Kad sam počeo pripremati novu knjigu, rekao sam joj da imam čvrst stav da bi se trebala zvati „Kao da me ima“ i započeti tom kolumnom, jer postavlja ton svemu ostalom. To je prihvatila i rekla da želi samo da knjiga završava sa „Moj tata i lignjice“. Drugo je nije zanimalo – objasnio je Hrvatin.

Vedrana je u svojim kolumnama često pisala o porodici, a ni sina nije štedjela oštrih komentara. Zbog takvih tekstova pojedini mediji su zaključivali da između njih postoje ozbiljni sukobi, ali Slaven otkriva da je stvarnost bila potpuno drugačija.

– Kada bi kolumna osvanula na blogu i portali potencirali određeni citat, ispalo bi da smo u ljutom ratu. Iza kulisa to je išlo potpuno drugačije. Mejlom bi mi poslala tekst i rekla da sam opet tema. Pripremio bih ga za objavu, osmislio ilustraciju i odabrao udarni citat za Fejsbuk. Kasnije smo se smijali naslovima poput: „Sin zabio nož u leđa Vedrani Rudan, ona ga po treći put razbaštinila“ – prisjetio se.

Savjet majke koji nikada nije zaboravio

Govoreći o Vedrani izvan književnosti i javnih nastupa, Slaven je otkrio da je bila majka koja mu je tokom života davala brojne savjete, ali da ih on, kako priznaje, nije uvijek poslušao.

– Mama kao mama, kroz godine mi je davala mnogo dobrih savjeta. Ja sam ih kao pravi sin ignorisao. Da sam ih poslušao, bio bih sličniji njoj: srećniji, opušteniji i sa nekoliko otkaza. Najbolji savjet koji mi je dala jeste da u svemu što radim tražim da me plate, a ako me već plaćaju, da tražim više. Možda ću ga jednom poslušati – ispričao je Hrvatin.

Želio je da majka vidi knjigu prije smrti

Priprema posljednje zbirke podrazumijevala je pregledanje velikog broja tekstova, od najranijih kolumni do zapisa objavljivanih pred kraj njenog života. Slaven je pretraživao stare brojeve „Feral tribuna“, arhive „Nacionala“, blog i ranije objavljene zbirke, želeći da izabere radove koji najbolje predstavljaju njeno stvaralaštvo.

– Izbor je bio dugotrajan posao, jer je trebalo proći zbirke priča, blog, izgubljene raritete, arhivu „Ferala“… Ali sam izbor šta će ući u knjigu nije bio težak. Tekstovi su se sami nametali. Neki zato što su već postali klasici, drugi jer su otkrivali Vedranu kakvu publika ne poznaje – objasnio je.

Među tekstovima koje posebno izdvaja nalaze se „Pismo nerođenom Anti“, „Kad je žena kurva“ i „Život bez krpelja“, jer smatra da pitanja kojima se Vedrana bavila prije više od dvije decenije nisu izgubila značaj.

Knjigu otvara njena čuvena rečenica „Ja sam carica, ostaću carica uvijek i zauvijek“, dok je završni tekst odabrala sama književnica.

„Volio bih da svi postanemo male Vedrane“

Na pitanje kako bi želio da ljudi pamte njegovu majku, Slaven nije govorio o književnim nagradama, tiražima ili popularnosti njenih knjiga. Umjesto toga, izdvojio je njenu hrabrost da javno kritikuje one koji imaju moć i uticaj.

– Htio bih da svi mi odemo korak dalje, da postanemo male Vedrane i svojim tiranima stanemo za vrat – poručio je Hrvatin za NIN.

Vedrana Rudan preminula je 18. avgusta 2026. godine, u 77. godini života. Tokom višedecenijske karijere izgradila je reputaciju jedne od najčitanijih i najkontroverznijih književnica u regionu. Popularnost joj je donio već prvi roman „Uho, grlo, nož“, objavljen 2002. godine, a potom su uslijedile knjige „Ljubav na posljednji pogled“, „Dabogda te majka rodila“, „Ples oko Sunca“, „Doživotna robija“ i mnoge druge.

(Kurir)