Bio je mrtav 40 minuta: Probudio se slijep, ali kao drugo čovjek

Tokom pandemije 2021. godine, radio je neprekidno.

A onda je, sa samo 39 godina, ovaj do tada potpuno zdravi otac dvoje djece iznenada doživeo srčani zastoj.

Veče koje je počelo sasvim obično, večerom uz kobasice i pomfrit na kauču, završilo se dramatično.

Srušio se bez svijesti.

Zbog nasljednog oboljenja, srce mu je stalo.

Patrik je bio klinički mrtav punih 40 minuta.

Njegova supruga mu je pružala reanimaciju, dok su njihova kćerka i sin, tada stari devet i sedam godina, potrčali po pomoć.

Pokušaji bolničara da ga defibrilatorom vrate u život nisu uspijevali.

U očajničkoj borbi za život, ljekari su posegli za injekcijama adrenalina, prisjeća se Patrik.

"Iznova i iznova su pokušavali da mi pokrenu srce", dodaje.

U tim trenucima, njegova supruga počela je da gubi nadu, uverena da ga je zauvijek izgubila.

A onda - čudo.

Srce je ponovo počelo da kuca.

Poslije nedjelju dana provedenih u komi, Patrik se probudio kao drugi čovjek.

Imao je oštećenje mozga koje je uticalo na njegov vid, pamćenje i izdržljivost.

Više nije mogao da radi, niti živi tempom kojim je nekada živio.

Hronika

Osumnjičen za nasilje u porodici: Zatražen pritvor za Laktašanina

Ipak, upravo ta dramatična promjena, kaže u podkastu Ready to talk, novinarke Eme Barnet, donela mu je novu perspektivu.

Danas je, ističe, prisutniji u sopstvenom životu i odnosima s bližnjima.

To je promijena pogleda na svijet koji, čak i kada je mogao nije želio da poništi povratkom na stari način života.

'Probudio sam se slijep'

Ipak, put do današnjeg prihvatanja bio je duboko traumatičan.

"Probudio sam se slijep", prisjeća se Patrik prvog sjećanja poslije kome.

"Doživljavao sam stvari oko sebe, ali nisam uspevao da ih povežem, da ih zaista razumijem", dodaje.

Gubitak vida pokrenuo je snažne i živopisne halucinacije.

Riječ je o fenomenomu poznatom kao Šarl Boneov sindrom, načinu na koji mozak "popunjava praznine", nastale iznenadnim gubitkom vizuelnih doživljaja.

Dok su neke od tih vizija bile zastrašujuće, druge su, kaže, djelovale "veličanstveno" i neobično lijepo.

Poslije operacije otvorenog srca, Patrik je u jednoj od halucinacija bio ubijeđen da medicinska sestra pokušava da ga ubije.

Halucinacije su mu ponekad pružale i mir.

Jedna ga je odvela u sanatorijum u Alpima, gdje je posmatrao snežne planine dok su medicinske sestre razgovarale u susjednoj sobi.

Ovo iskustvo mu je pružilo "blaženo" osjećanje sigurnosti.

Kako mu se vid polako vraćao, ljekari su shvatili da su problemi s vidom posljedica povrede mozga.

Njegov vid i dalje je ograničen, poput posmatranja sveta kroz teleskop.

Rani kognitivni testovi otkrili su da je Patrik u donjih dva odsto po sposobnosti pamćenja i brzini mentalne obrade informacija.

Pravi efekat povrede postao je vidljiv tek kada se vratio kući.

Teška iscrpljenost primorava ga da pažljivo raspoređuje energiju.

"Nikada, ama baš nikada se ne budim odmoran. Svakog jutra se budim iscrpljen, a kako dan odmiče, osećam se sve gore", kaže.

Ostali sportovi

Australka osvojila zlato u novoj olimpijskoj disciplini

Mentalne promjene takođe su zahtijevale prilagođavanje.

Patrik je otkrio da mu poslije inicijalnog oporavka "nije bilo stalo ni do čega".

To nije bila depresija u pravom smislu, već stanje poznato kao patološka apatija, koje on opisuje kao "lebdjenje kroz vrijeme" bez tla pod nogama.

Terapija i lijekovi pomogli su da mu da povrati motivaciju, dok ga je psiholog podsticao da oplakuje život koji je izgubio.

Ipak, Patrik otvoreno govori da mu nedostaje spontanost svakodnevnog života, prilika da se uklopi sa ljudima vlastite dobi kroz "aktivno učestvovanje u društvu", ali i da se bez ograničenja igra sa decom.

Takođe, oseća krivicu prema supruzi, kojoj, kako kaže, zapravo "prenosi" sopstveno pamćenje.

"Istina je da je ona zapravo moja negovateljka. Živim gotovo kao da sam veoma, veoma star", priznaje.

'Živim bogatiji život.'

Uprkos svim dramatičnim promjenama, Patrik kaže, da na mnogo načina, ipak više voli ovaj život.

Promijenio je karijeru, postao pisac i sada ima više vremena da uživa u životu.

"Sada živim polako, ne iz izbora, već zato što moram. Ali to zaista i cijenim. Primjećujem više ljepote u stvarima nego ranije, imam osjećaj da živim bogatiji život upravo zato što živim sporije", kaže on.

"Moja perspektiva je potpuno izmijenjena. Zahvalan sam što sam živ", napominje.

Njegov odnos sa porodicom takođe se promijenio - nabolje.

Sada može da se smije zajedno sa njima na račun neobičnosti sopstvenog stanja.

"Mislim da smo sada jači nego ikad… veza između nas je mnogo bliža zbog svega što se dogodilo", dodaje.

"Najvažnija stvar za mene oduvijek je bila porodica, ali sada mogu da joj dam mnogo više sebe. Ranije sam gotovo samo površno bio prisutan u životu s njima", kaže Patrik.

Njegova jedinstvena situacija omogućila mu je da se oslobodi svakodnevne trke za poslom.

"Toliki broj ljudi osjeća isto… previše su zauzeti da bi živjeli pravi život. Ne bih mijenjao ono što mi se dogodilo.

"Čak i sa ograničenjima, sada volim vlastiti život. Volim biti kod kuće kada se djeca vrate iz škole. Volim što ne jurim s jedne obaveze na drugu.", zaključuje, prenosi Nin.