Epilepsija i SUDEP: Šokantna istina o riziku koji vreba dok spavate

Međutim, jedna tema često ostaje u sjenci, iako je od izuzetnog značaja: SUDEP (Sudden Unexpected Death in Epilepsy), odnosno iznenadna neočekivana smrt kod epilepsije.

Kao vodeći uzrok smrtnosti direktno povezan sa ovim stanjem, SUDEP zahtijeva otvoren razgovor, razumijevanje rizika i pravovremeno djelovanje.

Šta je zapravo SUDEP?

SUDEP se definiše kao iznenadna, neočekivana i netraumatska smrt osobe koja ima epilepsiju, a koja nastupa iz prethodno stabilnog zdravstvenog stanja. Važno je naglasiti da se ovaj događaj može, ali ne mora desiti odmah nakon epileptičkog napada. Kako bi se dijagnoza potvrdila, ljekari često insistiraju na patološko-anatomskom pregledu, kako bi se isključili drugi uzroci, poput davljenja ili epileptičkog statusa.

Ko je u riziku?

Iako se godišnja učestalost procjenjuje na oko 1 na 1.000 osoba sa epilepsijom, kumulativni rizik tokom cijelog života nije zanemarljiv i kreće se između 5 odsto i 20 odsto.

Istraživanja su izdvojila ključne faktore koji povećavaju rizik:

• Učestali generalizovani toničko-klonički napadi: Naročito oni koji se događaju noću. Rizik značajno raste sa pojavom tri ili više ovakvih napada godišnje.
• Nedostatak sna (deprivacija sna): Hronični manjak sna je dokazani "okidač" za epileptičke napade. Nespavanje ili neredovan ritam spavanja direktno narušavaju prag konvulzija, što značajno povećava opasnost od napada tokom noći, a time i rizik od SUDEP-a.

Život u usamljenosti

Statistika pokazuje da osobe koje spavaju same imaju šest puta veći rizik u odnosu na one koje spavaju u društvu, jer nema ko da interveniše u kritičnom trenutku.

Nepridržavanje terapije

Nedosljedno uzimanje antiepileptičkih lijekova jedan je od najvećih faktora rizika koji se može i mora kontrolisati.

Kako nastaje SUDEP kaskada?

Naučnici su kroz monitoring pacijenata otkrili tipičan scenario koji prethodi ovom događaju. Nakon noćnog generalizovanog napada dolazi do patološki poremećenog procesa buđenja, što zatim izaziva apneju (prestanak disanja). Ovaj respiratorni zastoj vodi do bradikardije (usporavanja rada srca) i, nažalost, može dovesti do konačnog zastoja srca. Nova saznanja ukazuju na to da poremećaji disanja i hronična deprivacija sna igraju ključnu ulogu u ovom procesu.

Kako smanjiti rizik?

Iako se rizik ne može potpuno eliminisati, brojne strategije mogu značajno povećati bezbjednost:

Optimalna kontrola napada: Rad sa neurologom na prilagođavanju terapije ili razmatranje hirurškog liječenja kod rezistentnih slučajeva su ključni.

Higijena spavanja

Uspostavljanje strogog ritma spavanja i izbjegavanje deprivacije sna su temelji prevencije napada.

Noćni nadzor: Spavanje u društvu ili korišćenje uređaja za nadzor (monitora) tokom noći drastično smanjuje rizik.

Pravilno spavanje: Preporučuje se spavanje na leđima uz upotrebu čvrstih jastuka.

Obuka i priprema: Članovi porodice treba da budu obučeni za pružanje prve pomoći, reanimaciju i stimulaciju pacijenta nakon napada.

Tehnološka pomoć: Uređaji za detekciju napada koji obavještavaju njegovatelje postaju sve dostupniji i mogu biti važna dodatna sigurnosna mjera.

Budućnost i nada

Savremena medicina se sve više okreće ka "preciznoj medicini". Istraživanja su usmjerena na razvoj metoda ranog upozoravanja (prije samog napada), inovativnih genskih terapija i specifičnih lijekova koji bi selektivno djelovali na receptore odgovorne za respiratornu funkciju.

Iako je SUDEP i dalje tema o kojoj je teško govoriti, napredak u nauci nam daje nove alate za zaštitu. Redovne konsultacije sa ljekarom, disciplinovano pridržavanje terapije, uredno spavanje i poboljšana noćna sigurnost ostaju najvažniji stubovi prevencije i kvalitetnijeg života svake osobe sa epilepsijom, piše "Springer Nature Link".