Godinama je gledala nasilje u porodici od strane oca koji je ručnom bombom raznio sebe i majku

"Moji roditelji su konstantno vodili rat, u našoj kući je redovno bila prisutna svađa, maltretiranje, fizičko i psihičko zlostavljanje tako sam ja nažalost prisustvovala svemu tome godinama", kaže Ivana Momčilović.

Kako kaže, otac je bio oženjen čovjek sa djetetom ali je i dalje izlazio i ponašao se kao mladić, te ga majka upoznaje kao slobodnog čovjek ne znajući da ga kući čekaju žena i dijete.

"Ona je počela sa njim da se zabavlja. U momentu kada je ona to saznala, zašto nije prekinula ne znam. Ja kao dijete to tada nisam shvatala, danas shvatam da je moj otac živio dupli život stalno. On je i dalje imao dvije žene i dva djeteta. Njegov brak se sa tom prvom ženom nije završio kada je počeo da živi sa mojom majkom i kada je dobio mene, ona je nastavio da živi dupli život", pojašnjava ona.

Ivanin otac godinama je vrijeđao njenu majku, čak i kada su drugi to vidjeli niko nije reagovao.

Sasvim "normalan" život

"Uglavnom je pio mnogo i onda kad dođe kući te svađe se čak i ne tiču njih nego nekih drugih ljudi i to toliko uzme maha. Ja sam ležala u svom krevetu u hrpi stakla, bila sam mala četvrti razred i ja sam sutradan sasvim normalno išla u školu. I to je najgore od svega što se preko toga prelazilo kao da se to sad desilo i sutra sve normalno funkcioniše. Moja mama je redovno odlazila na posao sa šljivom ili bez šljive ispod oka. Ja sam redovno odlazila u školu i igrala se da djecom iako sam prethodnu noć trpila haos", dodaje Ivana.

Nekoliko mjeseci prije tragedije Ivana se, kako kaže, budila u strahu da su njihovi roditelji pomirili jer je u tom periodu Ivanina majka odlučila da ostavi njenog oca na šta je on odgovarao strašnim prijetnjama.

"U trenutku kad sam ja ostala sama i kada sam odlazila kod mojih prijateljica kući, ja sam stalno posmatrala te roditelje sa strane i ja sam čekala kada će oni da se potuku jer sam ja mislila kao dijete da je to normalno i da se to dešava svuda i da je to normalno i kad odrastaš u tome ti ne znaš za drugo", navodi Ivana.

Imao je spremnu ručnu bombu

Dvije godine prije strašnog događaja Ivanin otac nabavio je ručnu bombu, na sreću tragedija je tada izbjegnuta.

„On je nju nešto ponovo počeo da čačka, nešto dođi da razgovaramo. I on je njoj pokazao da ima ručnu bombu u ruci. Doživio si, znaš kako je prošlo opet se nadaš da neće. Sjeo je naspram nas tako da mi ne možemo da prođemo do kapije, nemamo gdje da izađemo znači bile smo totalno zarobljene. I to je trajalo jedno dva sata, taj teror“, kaže Ivana te dodaje da je u to vrijeme imala momka koji je trebalo da dođe kod nje.

„On kada je došao, moj tata je tada rekao, ako mu budete nešto rekli ubiću ga. I sad zamisli kada si ti dijete, em znaš da si ti u problemu a ne želiš da uvališ u problem. Mi smo samo sjedile i ćutale. Tu se pojavio i moj teča kojeg je komšija zvao jer je čuo nešto. To se sve čulo“, rekla je Ivana.

Kako kaže, nakon što je njena majka odlučila da uđe u kuću, Ivanin otac je uzeo ručnu bombu i krenuo za njom.

Znala da je kraj

"Ja sam znala šta se dešava, znala sam šta slijedi. Meni je samo prošlo kroz glavu ako idu oni idem i ja. Ja sam njemu skočila na leđa. On je aktivira ručnu bombu. Taj dečko sa kojim sam se zabavljala je odmah ušao za nama i taj moj teča“, kaže Ivana.

Ivanin momak je u trenutku kada je vidio šta se dešava prišao i spasio Ivanu od detonacije.

"Ja se budim naslonjena na zid i ja osjetim da nešto nije u redu sa mojim rukama. Oni su bili pored mene. Ja sam vjerovatno to vidjela ali ne postoji to u mojoj glavi, vjerovatno postoji taj odbrambeni mehanizam u meni koji je to zaključao i ne da mi da se toga sjećam“, navodi ona.

Ivanin otac je preživio detonaciju, dok je majka odmah preminula, a Ivana je zadobila teške povrede, dok je na lijevoj ruci ostala i bez prsta.