Sutra gledajte u nebo! Krv svetitelja otvara vrata raja

Priča koja slijedi vodi nas daleko u prošlost, u kraj 3. vijeka, u vreme kada su Rimskim carstvom vladali surovi zakoni, a car Prob zahtjevao pokornost paganskim božanstvima.

Kad praznik i ludovanje pokažu pravo lice

Dok su stanovnici antičkog grada u Maloj Aziji slavili praznik u čast boga Apolona uz pjesmu, igru i prinošenje žrtava, dvojica neznanaca, Trofim i Savatije, nemo su posmatrali tu opštu zaslepljenost. Duboko potreseni, počeli su da se mole Bogu da otvori oči zalutalim dušama.

Naravno, u gradu gde su svi morali da slave iste idole, njihovo drugačije ponašanje brzo je zapalo za oko. Lokalni upravnik Atik Ilidor odmah ih je dao u okove.

Krvavi put u gvozdenim čizmama

Kada su ga predali sudu, Trofim je ponosno izjavio da je hrišćanin i da je spreman na svaku žrtvu. Uslijedile su stravične muke: tukli su ga dok se zemlja nije natopila krvlju, kidali mu meso gvozdenim noktima sve do kostiju, ali njegov duh niko nije mogao da slomi.

Društvo

Za sutra svako mora da spremi hljeb i vino: Slavimo važan praznik, a vjeruje se da ovo pomaže bolesnima

Pošto se nije pokolebao, riješili su da ga pošalju u Frigiju, kod zloglasnog mučitelja Dionisija. Da put ne bi bio lak, na noge su mu obukli gvozdene čizme sa oštrim ekserima iznutra. Trofim je tri dana pješačio dok su vojnici jahali pored njega, a svaki njegov korak bio je nova rana i nova krv na drumu.

U isto vrijeme, njegov sapatnik Savatije prošao je još strašniju golgotu. Na pitanje sudije koje mu je zvanje, hrabro je odgovorio: „Moje dostojanstvo, domovina i bogatstvo jeste Hristos!“ Razjareni mučitelji su ga tukli i strugali gvozdenim noktima sve dok mu celo telo nije stradalo, a on je tu, na stubu, predao svoju dušu.

Tajni senator koji je sve izgubio iz ljubavi prema vjeri

Dok je Trofim trpeo strašna mučenja u tamnici, u tajnosti ga je obilazio ugledni senator Dorimedont. Prikrivajući svoju vjeru iz straha, ovaj plemić je krišom dolazio, mio mu rane i donosio čiste zavoje.

Ipak, istina se nije mogla dugo skrivati. Kada je odbio da slavi paganske praznike, našao se pred istim mučiteljem. Na prijetnje i nagovore da se odrekne hrišćanizma, odgovorio je prezrivo, odbacujući svu zemaljsku slavu i bogatstvo. Uslijedila su nova zvjerska mučenja – pečenje rebra usijanim gvozdenim kolcima i deranje lica. On je sve to podnosio s osmjehom na usnama, rugajući se paganskim idolima.

Zvjeri koje su postale pitke kao jagnjad

Kada su mučitelji shvatili da ova gvozdena volja ne može biti slomljena običnim bolom, rešili su da ih bace pred izgladnele zvjeri na javnom gledalištu pred mnoštvom naroda.

Društvo

Sveti Kiprijan i Sveta Jefimija: Danas slavimo tri velika svetitelja

I tu se dogodilo čudo o kojem se i danas priča. Prva je puštena razjarena medvedica, ali kada im se približila, postala je potpuno pitka i počela da im mirno prilazi. Upravnik je zatim pustio risa, pa lava, ali su se sve zvjeri ponašale kao pitke domaću životinje, odbijajući da ih povrijede. Bjesni sudija je pretio čuvarima zvjerinjaka, a kada je jedan od njih pokušao da natera lava da napadne mučenike, lav je skočio i rastrgao samog stražara.

Vidjevši to, okupljeni narod je zanemeo, shvatisši svu silu nebesku, ali je okrutni sudija ostao slijep pred čudom i naredio da mučenicima odmah odsjeku glave mačem.

Tako su ovi hrabri ljudi završili svoje zemaljske muke, ostavivši iza sebe primer vjere koja se ne kupuje i ne prodaje ni za kakvo blago ovog svijeta.

(Ona.rs)