Tragedija koja je potresla BiH: Za tren oka 36 života je ugašeno

U nesreći su poginula 35 radnika, u dobi od 20 do 50 godina, većinom s područja Mostarskog blata, te jedan električar koji se zatekao na radu uz put. Iza poginulih je ostalo više od 80 maloljetne djece, a cijela Hercegovina zavijena je u crno.

Dva dana nakon nesreće, u centru Mostara, ispred tadašnje robne kuće HIT, održan je zajednički ispraćaj za 26 žrtava, kojem je prisustvovalo više od 30.000 ljudi. Vijest o tragediji tada su prenijeli svi svjetski mediji. Danas, međutim, o toj nesreći gotovo da nema traga – ni spomenika na mjestu nesreće, ni arhivskih zapisa. Čak su i u JP Parkovi priznali da im je dokumentacija izgorjela, a uspomena na poginule gotovo je izbrisana iz javnog sjećanja.

Gradovi i opštine

Opština u Republici Srpskoj nudi 36.000 KM svima koji se vrate kući

Radnici su se kobnog dana, oko 15:30 časova, vraćali kućama iz Zenice i Sarajeva. Bio je praznik Velike subote, a većinu su na računima čekale plate. Svi su žurili porodicama. Međutim, autobus se nakon sudara s prikolicom kamiona s bugojanskom registracijom strovalio niz 70 metara dugu provaliju i završio na dnu jezera, dubokom 15 metara, piše Radio Sarajevo.

Samo osam putnika preživjelo je tragediju. Jedan od njih je Rajko Bokšić, tada 22-godišnji mladić iz Jara kod Širokog Brijega. Njegovo svjedočanstvo, objavljeno u zagrebačkoj Areni 1985. i preneseno godinama kasnije u Večernjem listu, ostaje jedno od najpotresnijih podsjećanja na tu nesreću. Rajko je ispričao kako se jedva izvukao kroz razbijeni prozor, izgubio orijentaciju pod vodom i preživio zahvaljujući vjetrovki koja se napuhala. Na obali ga je dočekao vozač kamiona koji mu je pružio ruku spasa.

U Jablanici su Jablaničani velikodušno priskočili u pomoć – donijeli su odjeću, hranu, nudili krv i tješili preživjele. Za tragediju je osuđen vozač kamiona Srećko Miličević, koji je zbog gubitka kontrole nad vozilom osuđen na više od šest godina zatvora. I danas, više od 40 godina kasnije, tuga i sjećanje ostaju duboko urezani u kolektivno pamćenje Mostara i cijele Hercegovine. Iako mjesto nesreće ostaje bez obilježja, u srcima porodica, prijatelja i kolega, žrtve nikada nisu zaboravljene.

Društvo

Zablude o SFRJ: Od bankrota do rata, lijepa bila samo mladost

Imena poginulih:

Mirko Lugonja (49) iz Jara, Remzo Kebo (32) iz Gračanice, Grgo Ćorić (45), Mate Zelenika (33) i Drago Damjanović (33) iz Biograca, pa Ivan Jelić (45) iz Mokrog, Ivan Karačić (31) iz Crnča, Mirko Čović (49), Ivan Čović (43) i Ivan Ljubić (40) iz Ljutog Doca, sve kod Širokog Brijega, kao i Mostarci – Osman Marić (32) iz Međina, Ramiz Marić iz Dobriča, Halil Marić (27) i Šaban Mrdžić (29) iz Kokorine, Ahmet Mujić (46) iz Potoka, Bajro Nazrajić (40) iz Ravni, Ramo (50) i Salko (36) Gadara te Džemo Mehremić (20) iz Radina, Mladen Arapović (51) iz Slipčića, Sule Isić (56) iz Gornje Gnojnice, Lazar Stojanović (29) iz Šipačna, Blaž Zovko (32) iz Pologa, Ivan Soldo (18) iz Kosora, Hasib Habibija (25) i Džafer Omerović (42) iz Krušnice, vozač autobusa Mile Leko (47) iz Bune, Mahmut Pupo (24) iz Paroša, Mehmed Šipković (31) iz Presjeke, Jusuf Marić (31), Ivan Knezović (29) iz Goranaca. Na ovom tužnom popisu su i Veso Dakić (45) iz Nevesinja, Petar Tolić (31) iz Osoja kod Posušja i Vinko Tomić iz Čitluka.