Vozućica - pravoslavni dragulj na srpskoj zemlji u FBiH

Dokaz za to su i srpska sela na lijevoj obali rijeke Krivaje, koja su sačuvana vijekovima, sve do etničkog čišćenja 1995. godine. Srbi su protjerani, a danas se tu vratio tek mali broj njih. Iako se nisu vratili, Srbi nisu zaboravili svoje svetinje. Manastir je obnovljen, a u planu je obnova i manastirske prepisivačke škole.

Vozućica je više od svetinje. Za mnoge je i mjesto povratka. I to povratka vjeri, korijenima i uspomenama. Vijekovima je manastir rušen i obnavljan. A posljednji put, devastiran je u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Danas Vozućica opet živi. Mnogo toga se promijenilo, samo je osjećaj ostao isti.

"Ovdje kad dođem duša i srce su na mjestu. Popunim svoje baterije, sredim sve što pripada. Tu su mi i roditelji sahranjeni, obiđem sve spomenike, sve svoje kolege koji su izginuli", istakao je iz Zavidovića Miloš Spasojević.

Vozućani su masovno stradali u septembru ''95 godine usljed ofanzive Drugog i Trećeg korpusa takozvane Armije BiH, NATO snaga i odreda „El mudžahedin“. U etničkom čišćenju Srbi su ubijani, mučeni i protjerani sa svojih ognjišta. Ta ognjišta danas su uglavnom pusta. Ali Vozućica sija. Narod je obnovio manastir. Sada počinje i obnova manastirske prepisivačke škole.

"Pomažemo svim srcem i dajemo i valjda ćemo uspjeti to. Znači nam dosta i tu dolazimo često", istakao je Zavidovića Savo Stanić.

Podrška naroda u obnovi je velika, priča i sveštenik Zoran Živković. U Zavidovićima službuje 26 godina. Sa nekolicinom Srba koji su se vratili na ognjišta, ali i onima koju su raselili širom svijeta, obnavlja pravoslavne svetinje.

"Oni sada bilo gdje da žive nemaju toliko ljubavi ni prema onoj kući koju tamo imaju, ni prema crkvi, koliko ljubavi imaju prema ruševini svoga porodičnog doma u Vozućoj ili uopšte na ovom području ili prema manastiru Vozućici kao svojoj svetinji gdje su odrastali, gdje su krštavani, vjenčavani, gdje su mnoge uspomene ostale sa njima", istakao je protojerej-stavrofor Zavidovićki Zoran Živković.

Manastir je posvećen Presvetoj Trojici. Zadužbina je kralja Dragutina Nemanjića i spomenik kulture. U Vozućici danas ne žive monasi. Bogosluženja obavlja parohijski sveštenik. Želja vjernog naroda je da se monaški život, jednog dana, vrati u ovu svetinju.

Više od sedam vijekova manastir Vozućica je čuvar pravoslavlja u ovom kraju. Dokaz je to i da je zemlja na kojoj mi sada stojimo i na kojoj je manastir sagrađen od davnina bila srpska i pravoslavna. Na njoj su bila srpska ognjišta kojih danas, nažalost, gotovo i da nema u ovom dijelu Federacije BH. I baš zato je manastir Vozućica od izuzetnog značaja, kao mjesto sabranja i okupljanja srpskog naroda u ovom kraju.