Cijena pčelinjeg otrova i do 30.000 dolara po kilogramu

Njegov najvažniji aktivni sastojak je melitin, jedinjenje koje ima snažno protivupalno d‌jelovanje, podstiče regeneraciju tkiva i proizvodnju kolagena. Upravo zbog tih svojstava pčelinji otrov sve više pronalazi primjenu u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, od terapija za upalne procese do krema koje imaju za cilj smanjenje bora.

Istovremeno, naučna istraživanja ispituju njegov potencijal u ozbiljnijim medicinskim oblastima, uključujući i d‌jelovanje na određene vrste tumorskih ćelija.

Pčelinji otrov – skupa i zahtjevna proizvodnja

Na jednom pčelinjaku u Bilju, u susjednoj Hrvatskoj, okruženom zujanjem desetina hiljada pčela, pčelar Slaven Pajnić svakodnevno obavlja posao koji je istovremeno rijedak i izuzetno zahtjevan – sakupljanje pčelinjeg otrova.

„U ovom pčelinjaku trenutno sakupljam otrov“, započinje Pajnić, pokazujući redove košnica. Na ovoj lokaciji, kako kaže, ima 60 pčelinjih društava, dok ukupno radi na više lokacija koje mijenja u zavisnosti od sezone.

Iako broj košnica može zvučati impresivno, količina dobijenog otrova iznenađujuće je mala.

„Za kilogram otrova potrebno je oko 200 društava tokom jedne sezone“, objašnjava on.

Ta sezona traje od ranog proljeća do jeseni, najčešće od marta ili aprila pa sve do septembra.

Proces koji zahtijeva preciznost i strpljenje

Sakupljanje pčelinjeg otrova nije svakodnevni posao. Pčelama je potrebno vrijeme da ponovo proizvedu otrov, pa se isti roj može „koristiti“ tek svakih pet do šest dana.

„Dolazimo u cik zore, jer je tada najveći broj pčela u košnici“, kaže Pajnić.

Proces traje između pola sata i sat vremena, a uključuje posebnu aparaturu – drveni okvir sa metalnim žicama kroz koje prolaze blagi električni impulsi.

Ti impulsi podstiču pčele da ubodu površinu ispod sebe i ispuste otrov. Ključ je u detalju – ispod žica nalazi se staklo prekriveno tankom folijom.

„Pčela ubada kroz foliju u staklo, ali žalac ne ostaje unutra, tako da ne ugiba“, pojašnjava on.

Nakon završetka procesa, otrov ostaje na staklu u tečnom obliku, a zatim se suši i pretvara u fini prah koji se kasnije struže i prikuplja.

Iako je riječ o prirodnom proizvodu, pčelinji otrov nije bezazlen. Njegova obrada zahtijeva strogo kontrolisane laboratorijske uslove.

„To mora biti zatvoren prostor, uz zaštitne maske, jer je riječ o veoma opasnoj materiji“, upozorava Pajnić.

Prisjeća se i vlastitih početaka, kada nije bio dovoljno oprezan.

„Imao sam jake alergijske reakcije, kijanje, suzenje očiju... To nije nešto sa čim se treba igrati“, kaže on.

Pčele pod stresom, ali bez trajnih posljedica

Tokom procesa pčele postaju izrazito agresivne, što dodatno povećava rizik za pčelara.

„Mi zapravo izazivamo njihovu agresiju jer nam je potrebno da ispuste otrov“, priznaje Slaven.

Uprkos tome, Pajnić naglašava da metoda ne šteti pčelama. Električni impulsi su niskog napona i ne uzrokuju trajne posljedice.

Zanimljivo je i da pčele vremenom „nauče“ da izbjegavaju uređaj.

„Shvate da ih trese struja i počnu da izbjegavaju tu površinu“, kaže kroz smijeh.

Na svjetskom tržištu pčelinji otrov dostiže izuzetno visoku cijenu – između 40.000 i 120.000 dolara po kilogramu, u zavisnosti od kvaliteta. Međutim, realnost za domaće proizvođače često je drugačija.

„Kod nas se može dobiti između 20.000 i 30.000 dolara, a razlog su posrednici koji otkupljuju otrov i dalje ga plasiraju farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji“, pojašnjava ovaj pčelar iz Hrvatske.

„Mi nemamo direktan pristup tržištu, sve ide preko preprodavaca“, dodaje.

Između prirode i nauke

Priča o pčelinjem otrovu otkriva zanimljiv spoj tradicionalnog pčelarstva i moderne nauke. S jedne strane stoje pčelari poput Slavena Pajnića, koji ulažu vrijeme, znanje i preuzimaju rizik kako bi prikupili ovu vrijednu sirovinu. Sa druge strane su laboratorije i industrija, koje u toj sirovini vide potencijal za razvoj novih terapija i proizvoda.

I dok istraživanja nastavljaju da otkrivaju nove mogućnosti primjene, jedno je sigurno – pčelinji otrov ostaje jedan od najskupljih i najzahtjevnijih proizvoda koje priroda nudi.

(Agrar)