Misterija iznad Širokog Brijega: Na 1.100 metara visine kriju se kamene školjke

28.07.2026 21:54

Komentari:

0
Широки Бријег
Foto: Screenshot/Youtube

Neobične stijene u Gornjoj Britvici privlače sve veću pažnju naučnika i prolaznika. Da li je ovo planinsko selo nekada bilo dio dna pradavnog okeana?

Gornja Britvica je naseljeno mjesto nadomak Širokog Brijega koje pripada župi Izbično. Smještena na specifičnom brdsko-planinskom području, na nadmorskoj visini od 800 pa do preko 1.000 metara, danas se bori sa odlaskom stanovništva, ali svoju istoriju, prirodne fenomene i tradiciju i dalje čvrsto čuva od zaborava.

Posebno intrigira izgled samog terena. Kamenje svojom strukturom, teksturom, oblikom i težinom zaista podsjeća na ono iz morskih dubina. Na ovom brdsko-planinskom području nalazi se nesvakidašnji prizor – neobične stijene i kamenje u obliku školjki rasuti po terenu. Ovi impresivni oblici, razbacani na nadmorskoj visini od tačno 1.080 metara, otvaraju brojna pitanja o geološkoj prošlosti ovog kraja.

Posebnu draž ovoj lokaciji daje činjenica da se sa vrha brda, kada to dozvole izuzetno povoljni vremenski uslovi, u daljini može vidjeti i mali dio Jadranskog mora.

дијете-плажа

Doktorica upozorila roditelje: Ovo je najopasnija stvar za djecu na plažama

Ipak, pronaći ove neobične stijene danas nije jednostavno. Stariji mještani svjedoče da je ovih „kamenih školjki“ nekada bilo znatno više, dok ih je danas prilično teško uočiti. Upravo to ostavlja otvorenim pitanje – radi li se o pravim, okamenjenim morskim fosilima iz pradavnih vremena, koji dokazuju da je ova visina nekada bila dio morskog dna, ili je riječ o fascinantnoj igri prirode?

Teorija o pradavnom okeanu Tetis

Da zamisao o morskim školjkama na visokim hercegovačkim planinama nije puka mašta, pokazuju i nalazi iz susjedstva. Na obližnjem Blidinju geolog dr Goran Glamuzina 2018. godine pronašao je gigantske fosilne školjke stare 220 miliona godina, koje su danas pohranjene u muzeju u Masnoj Luci.

Geološka građa ovih krajeva otkriva nevjerovatnu priču: gotovo sve hercegovačke planine – od Čabulje, Čvrsnice i Prenja pa sve do Veleža – izgrađene su od sedimentnih stijena (krečnjaka i dolomita) mezozojske starosti. Prema spoznajama istraživača, mnogi planinski masivi predstavljaju drevne, okamenjene morske grebene i plićake.

U mezozojsko doba, prije više stotina miliona godina, čitav ovaj prostor nalazio se na dnu tropskog pradavnog okeana Tetis (nazvanog po grčkoj boginji mora Tetiji), koji je razdvajao nekadašnje superkontinente Lauraziju i Gondvanu. Kroz milione godina, spora i silovita kretanja litosfernih ploča te sudar Afrike i Evroazije doslovno su zgužvali i uzdigli nekadašnje morsko dno, stvorivši današnje Dinaride i iznijevši okamenjene morske organizme na same planinske vrhove.

Legenda o selu i kovačkoj britvi

Prvi dokumenti o Gornjoj Britvici potječu iz 1867. godine, ali narodna predaja krije još stariju priču o tome kako je mjesto dobilo ime. Selo se nekada sastojalo od Liskova Dola i Medna Dola (današnja Donja Britvica).

Prema predanju, u Liskov Dol je po porez dolazio aga zvani Šero. Kako jednom prilikom nije zatekao roditelje kod kuće, nasrnuo je na djecu. Kada ga je idući put dočekala majka iz porodice Soldo i prkosno mu odgovorila, aga ju je odveo i ubio u škripima kod Šerine staje. Osvetio ju je muž Soldo, zvan Perković, koji je na sastanku mještana kod bunara u Mednom Dolu nasrnuo na agu i ubio ga kovačkom britvom iz svoje torbe. Nakon tog događaja, mjesta su prozvana Britvicom.

Od rudarskog procvata do demografskog pada

U novijoj istoriji Gornja Britvica je bila puna žitelja jer su u blizini radili rudnici boksita, koji su bili glavni izvor egzistencije za mještane. Važan istorijski trenutak za vjerski život sela dogodio se kada je pokrenuta gradnja crkve Isusa Dobrog Pastira, koju je 2007. godine blagoslovio dr fra Ivan Sesar.

Пиштољ

Monstrum se ubio kad je shvatio da je Kosta mrtav? Htio je samo jedno

Međutim, kao i mnoga druga udaljena brdsko-planinska mjesta, i Gornja Britvica je s vremenom doživjela veliki pad broja stanovnika. Prijeratni popis iz 1991. godine bilježi da je u selu živjelo 238 stanovnika. Na popisu 2013. godine taj broj je spao na 58, dok današnji podaci govore o tek 15-ak ljudi koji stalno žive u svega nekoliko kuća.

Da li su „kamene školjke“ u Gornjoj Britvici dio prastare morske priče ili zaseban prirodni fenomen, pitanje je koje i dalje čeka zvanična paleontološka istraživanja. Ono što je sigurno jeste da ovo područje u svojim stijenama čuva tajnu koja dodatno obogaćuje istoriju i prirodnu baštinu ovoga kraja, prenosi Jabuka.tv.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli: