Kada ti narod kaže "NE", nađi stranca koji kaže "DA"

Uoči izbora koje niko nije želio, na koje je narod Srpske natjerala koalicija Sarajevo-Brisel-Berlin-London, važno je prije svega, podsjetiti kako je do toga došlo.

Ukratko, Kristijan Šmit, čovjek koji nije potvrđen u Savjetu bezbjednosti UN-a za visokog predstavnika, je nametnuo zakon. Objavio ga na veb stranici, Sarajevo ga "upisalo", legalno i legitimno izabrani predsjednik Republike Srpske potpisao zakone koje je donijela legalno i legitimno izabrana Narodna skupština i onda on ostane bez pozicije. Ako vam je normalno da jedan čovjek mijenja zakon, da je njegova volja jača od sudova, da se njegova riječ ne može propitivati, onda ovaj tekst nije za vas.

Ali, kako to kod Srba obično biva, ni ovaj put nije bilo jedinstva.

Nisu svi politički akteri rekli, ono što je ključno, a to da je narod izabrao Dodika za predsjednika na mandat od četiri godine. Mandat nije tri godine, mandat nije da ga Šmit i Sena prekidaju po svojoj volji. Jer mandat predsjedniku Srpske je volja naroda.

I onda su pojedini prvaci opozicije vidjeli svoju šansu. Šansu da pokušaju da izađu iz, koliko god to grubo zvučalo, sjenke Milorada Dodika i SNSD-a. Ali i ovaj put ne baš previše otvoreno. Jer malo ko od "junaka" opozicije smije u ring sa najjačom partijom u Srpskoj. Tako je SDS izašao sa kandidatom koji narodu u Srpskoj i nije pretjerano poznat. Niko od perjanica opozicije, koji ne silaze sa ekrana i mreža, nije smio izaći na megdan. Još ovaj put nema Dodika.

Lider PPD-a je u međuvremenu postao lider PSS-a (Pokret Sigurna Srpska). Utopio je Draško Stanivuković ovu partiju u pokret sa bivšim SNSD-ovim gradonačelnikom Igorom Radojičićem, a o podršci SDS-u nije se odmah izjasnio. "Mudro" je ćutao, a mnogi kažu, trgovao podrškom za ono što njega najviše najviše zanima. 2026. Opšti izbori. Predsjednik Republike Srpske.

Lider Liste za pravdu i red, koji je redovni gost federalnih medija, se zavadio i sa opozicijom i vlašću. Malo ko se nije našao na "crnoj listi" Nebojše Vukanovića. Čak je u jednom skupštinskom izlaganju vrijeđao narod jedne hercegovačke opštine jer su dali podršku SNSD-u.

I ovdje dolazimo do onog ključnog.

U vrijeme kada se geopolitička situacija toliko okrenula, da Republika Srpska ima sagovornike u tri najmoćnije zemlje svijeta, umjesto stabilnosti, dolazimo do nove neizvjesnosti. Dolazimo do toga da su opet neke evropske "sile", najviše u opadanju, rovarile po BiH, a kako se čini uspjele su naći "sagovornike".

Zbog kojih ciljeva i čijih naloga se opozicija uopšte upustila u avanturu pokušaja "otimanja" mandata, koji je narod povjerio SNSD-u još prije tri godine ostaje nepoznato. Ono što je poznati jeste da bi, ukoliko do te promjene dođe, Srpska mogla ući u veoma turbulentan period.

Kao samo jedan primjer možemo navesti raspuštanje Narodne skupštine. Takva situacija bi ponajviše koristila onima koji odavno žele samo jedno, nestanak Republike Srpske.