Sudbine koje ne blijede - priče porodica stradalih u srednjem Podrinju i Birču

Kao neki od najtragičnijih primjera su tromjesečna Mirjana Petrović, četvorogodišnji Vladimir Gajić, petogodišnji Aleksandar Dimitrijević, sedmogodišnja Biljana Nikolić.

Slobodan Stojanović imao je samo 12 godina kada ga je ubila Elfeta Veselji - žena monstrum, pripadnik Diverzantskog voda takozvane Armije BiH. Dječakovo telo pronađeno je u masovnoj grobnici. Imao je odsječeno uho, rasporen stomak i prostrjelnu ranu na glavi.

"Ja 9 mjeseci tragam da svoje dijeti nađem i 9 mjeseci je nastalo kako ga moja ruka ne pokriva, kako ga moja ruka ne hrani. Ostao mi je njegov ovaj džemper, ništa više i ova njegova uspomena slatka , ovo ću i u grob ponijeti sa sobom, moram sa njime uskoro da idem, ne mogu majke mi, ne mogu bez njega život da živim", ispričala je Slobodanova majka Desanka Stojanović.

"Tata, neka te dragi Bog čuva", to su bile poslednje riječi koje je dvanaestogodišnja Zorica Božić uputila svom ocu prilikom rastanka u bratunačkom selu Magašići. U gradskom dijelu Bratunca, geler neprijateljske granate, pogodio je nevino dječije srce. Ne prođe dan da se majka ne zapita koliko bi Zorica danas imala godina, kakav bi joj život bio, kaže u svom svjedočanstvu za Memorijalni centar Republike Srpske Milka Božić.

"Ja sam utrčala u sobu, ona pokrivena čaršafom, kako sam digla, ona leži mrtva, nisu je ništa ni previjali. Zorica je bila dobro dijete, bila je pametna, razgovorna, svakoga je znala dočekati i zovnuti", kazala je Zoričina majka Milka Božić.

Brano Vučetić je u ratu izgubio cijelu porodicu. Tog dana u njegovom selu Bjelovac ubijeno je 68 Srba. Brano je teško ranjen i odveden u logor u Srebrenicu.

"Mi koji smo ostali ovdje, potomci naših najmilih koji su ugradili živote u Republiku Srpsku, dužni smo da pričamo i da prenosimo najmlađima ono što se dešavalo na našim prostorima", rekla je svjedok događaja u Srebrenici 1992. godine Brano Vučetić i dodao:

"Dobijamo još veću motivaciju da pričamo o tome i da nikada ne stanemo, ako ne bude pravosuđe, nadamo se vanzemaljska pravda i Bog da će uraditi ono što nije sud BiH uradio."

Moja otac je bio čestit, istrajan i pravedan čovjek, ali ga nikada nisam upoznala, osim u pričama, istakla je Ana Mlađenović Đukanović, kćerka ubijenog Anđelka.

"Vaš život i vaše stradanje obavezuju nas da budemo ljudi i da čuvamo istinu i dok god postoji neko ko će izgovoriti vaša imena, zapaliti svijeću i ispričati vašu priču vi ćete živjeti", ispričala je kćerka ubijenog Anđelka Ana Mlađenović Đukanović.

Srpske žrtve u Podrinju i Birču nikad neće dočekati pravdu ako BiH i njeno pravosuđe ostanu nakaradni, kakvi jesu, kaže Branimir Kojić. Strašno je, kaže Branimir da za zločine nad Srbima u Podrinju skoro niko nije odgovarao

"Pa evo 34 godišnjica i dalju su samo 4 lica osuđena na 29 godina što pokazuje sav apsurd suda BiH , suda koji je za 3267 Srba osudio samo 4 lica što jasno pokazuje da su dvostruki aršini i da su srpske žrtve žrtve drugog reda", rekao je predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić.

Vrijeme može da ublaži bol, ali ne može da izbriše sjećanje. Imena uklesana u kamen ostaju da svjedoče o životima koji su prekinuti prerano. Na nama je da ih pamtimo – ne zbog prošlosti koja se ne može promijeniti, već zbog budućnosti u kojoj nijedna nevina žrtva ne smije biti zaboravljena. Vječan pomen nevinim žrtvama. Da se ne zaboravi. Da se nikada i nikome ne ponovi.