Više 150 sela sravnjeno sa zemljom, za zločine niko nije odgovarao

04.07.2026 19:21

Komentari:

0
Парастос за 3.267 српских жртава из средњег Подриња и Бирча, које су припадници муслиманских снага убили од 1992. до 1995. године.
Foto: ATV

3.267 srpskih civila i vojnika iz srednjeg Podrinja i regije Birča dalo je svoje živote za otadžbinu Srpske. Više od 150 srpskih sela sravnjeno je sa zemljom, a za zločine niko nije odgovarao.

Sa tugom se prisjećaju najmilijih, a najteže im pada što za 34 godine niko nije odgovarao.

"Svaki zločin je isti, svi bi trebali da odgovaraju, nebitno na vjeru, po mom mišljenju, to bi bilo najbolje, da se kazne svi odgovorni za zločine i na srpskim civilima i na ostalim", "Tužno se osjećam, u mene je otac poginuo, na sarajevskom ratištu, izbjegao sam, tu sam od '96 godine i ovo treba obilježavati svake godine", "Pa došla sam, odavde sam, muž mi je poginuo, svake godine dođem i da posjetimo, zaslužili su, svoje su živote izgubili da mi u slobodi uživamo. Mi smo iz Sarajeva izbjeglice, 30 godina ovdje, slabo se ko snašao", rekli su građani.

Postoje brojne činjenice, dokazi zločina nad Srbima, postoje i snimci i svjedoci svih tih događaja, ali do sada BH pravosuđe nikog nije od zločinaca smjestio iza rešetaka.

"Nisu odgovarali, šetaju se slobodno svjetskim metropolama, žive sasvim normalnim životom, još poraznije kreću se, nažalost, i područjem srednjeg Podrinja i Birča to je ono što porodicama sve teže pada, i zbog čega zaista, ne znam kako iskazati nezadovoljstvo, tugu i bijes", kazala je predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac.

Iz Memorijalnog centra Srpske ističu da ovogodišnji slogan „U Bratunac se ide, u Bratunac se ne zove“ usvojen na njihov prijedlog predstavlja iskorak u načinu njegovanja kulture pamćenja. Vizuelni identitet ovogodišnjeg obilježavanja stavio je u središte pažnje najbolniju temu, stradanje djece.

"Zašto se u Bratunac ne zove, zato što je Bratunac jedna moralna, istorijska obaveza svakog pripadnika srpskog naroda, a rekao bih i civilizacijska obaveza svakog čovjeka koji želi da čuje istinu, osjeti tragediju, osjeti bol, ma koje vjere, ma kojem narodu pripadao", istakao je direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić.

Ovdje se ne dolazi zbog običnog okupljanja već da bi se odala počast i zapali svijeća za ubijene Srbe. Nažalost, pravda i dalje izostaje, ali sjećanje na stradale ostaje obaveza njihovih porodica, ali i svih koji žele da se ovakvi zločini više nikada ne ponove.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli: