Ajkula je zgrabila i povukla na dno, jedan potez joj spasio život

31.08.2026 11:02

Komentari:

0
Ајкула је зграбила и повукла на дно, један потез јој спасио живот
Foto: Pexel/Mile Ribeiro

Lija Stjuart (35) provela je deset dana u komi nakon što je 13. juna 2026. godine pretrpjela opaki napad ajkule na sidnejskoj plaži Kugi, što je bio prvi takav incident na toj lokaciji poslije više od jednog vijeka.

Nešto više od dva mjeseca kasnije, ova odlučna majka dovoljno se oporavila da sjedne i ispriča svoju priču. U intervjuu emitovanom u nedjelju za emisiju 60 Minutes na mreži Nine Netvork, ova majka jednog djeteta opisala je trenutak kada se našla licem u lice sa nemani i poručila da ne želi da je pamte kao "djevojku koju je ajkula raskomadala na plaži", već kao "ženu koja je udarila ajkulu pesnicom u lice".

Susret sa čudovištem na samo 30 centimetara

Lija Stjuart, učiteljica i majka jednogodišnje djevojčice Ogast, završavala je svoje redovno subotnje jutarnje plivanje i vraćala se ka obali kada je upozorena na opasnost.

"Čula sam djevojku iza sebe… oštar vrisak. Okrenula sam se i iza nje se nalazilo ogromno, ogromno peraje. Bilo je masivno", ispričala je Stjuartova. "Pogledala sam njegovu veličinu i shvatila da to nije delfin".

Ajkula je bila tačno tu i brzo se približavala. Neno lice bilo je jezivo, sa "malim, crnim, staklastim očima", dok su joj zubi i usta bili ogromni. U jednom trenutku, zvijer duga četiri metra bila je na svega 30 centimetara od njenog lica.

"Gledale smo se licem u lice", rekla je Stjuartova. Čak i u tom trenutku, njene misli su ostale smirene. "Desnoruka sam, pa sam pomislila: ’Hajde da udarim lijevi kroše.’ Samo sam zamahnula lijevom rukom, a ona mi je zgrabila podlakticu i istrgla mi kožu, mišiće, sve… ostala je velika praznina između moje podlaktice i šake".

"Nećeš me odvojiti od moje kćerke"

Ajkula joj je potom zagrizla butinu i počela da je vuče pod vodu.

"Pomislila sam: ’To je to, ovako umirem’, a onda sam pomislila na mojuk ćerku Ogast i na to da neće imati majku, da će odrastati bez majke“, rekla je, suzbijajući suze. To je postala prekretnica. "U glavi sam mislila: ’Nećeš me odvojiti od moje kćerke.’ Znala sam da ne smijem da je ostavim".

Лидија Вукићевић

Aličković traži deportaciju Lidije Vukićević iz Sarajeva

Prisjetila se kako je skupila snagu i pružila otpor: "Okrenula sam se i jednostavno počela da je udaram pesnicom iznova i iznova, bilo je to kao borba sa dinosaurusom. Kao da udarate u zid od cigli. Mora da sam je jednom stvarno dobro pogodila, pa me je pustila. Bilo je to nešto najteže na svijetu, ali izborila sam se i izvukla odatle".

Herojsko spasavanje i borba ljekara na obali

Svjetski šampion u veslanju na dasci, Čarli Verko, trenirao je u blizini kada je primjetio njenu borbu u vodi. Pomogao joj je tako što ju je jednom rukom pridržavao na svojoj dasci, dok je drugom polako veslao unazad ka obali. Voda oko njih bila je potpuno crvena od krvi.

Spasilac Ben Hinan, koji se zadesio tu van dužnosti, primjetio je par i požurio da pomogne, dok je njegova partnerka, doktorka Kasandra Mekgregor, pozvala hitnu pomoć.

Specijalista urgentne medicine, dr Ijan Feruson, kupovao je kafu u blizini kada je čuo vrištanje. Ova improvizovana medicinska ekipa uspela je da je održi u životu koristeći poveze za zaustvaranje ekstremno velikog gubitka krvi. Dr Feruson joj je takođe izbušio kost u predelu ramena kako bi joj ubrizgao tečnost i krv, jer zbog skupljenih vena nisu mogli da pronađu krvni sud.

"Osjetila sam kako sve napušta moje tijelo i kako odlazim negdje", prisetila se Lija ležanja na pesku. "Baš kada je trebalo da stignem do kraja tunela, dobila sam viziju Ogast. Kao da sam natjerala sebe da se vratim. Otvorila sam oči i vidjela sve te ljude oko sebe".

11 operacija i buđenje iz kome

Prevežena je u bolnicu St. Vincent, gdje je uvedena u indukovanu komu. Povrede su bile toliko teške da je tokom 10 dana podvrgnuta 11 operacija, a ljekari su morali da joj amputiraju lijevu ruku.

Njen partner Fernando i majka Kristin, po struci medicinska sestra, sve vrijeme su dežurali pored nje. Kada se 23. juna konačno probudila, prvo je gestikulirala da joj izvade cjevčicu za disanje koja ju je mučila.

Majka Kristin prisjetila se trenutka kada su joj konačno uklonili tubus: "Ovog puta njene oči su bile potpuno svjesne, gledala me je direktno. Čim su izvadili cjevčicu, pogledala me je i rekla: ’Volim te.’"

Novi život i male svakodnevne pobjede

Lija je naredne mjesece provela ponovo učeći da hoda i piše. Na sreću, nije pretrpjela oštećenja mozga usled gubitka krvi, ali se i dalje bori sa novim invaliditetom.

"Ima dobrih i loših dana. Još uvijek pokušavam da se pomirim sa činjenicom da mi ruka nije tu", rekla je. "Ponekad se jako iznerviram. Ogast podigne ruke i želi da je uzmem, a ja žarko to želim, ali jednostavno ne mogu".

Ipak, fokusira se na napredak: "Radi se o malim stvarima, na primjer, sada mogu sama da operem zube. Veoma sam ponosna na to. Tako je lijep osećaj kada sam opereš zube, umjesto da to neko drugi radi umjesto tebe", prenosi Dejli mejl.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli: