Epstin dokazao da su teoretičari zavjere bili u pravu, ali ne onako kako oni misle

Međutim, osim što slušamo o veoma skandaloznom i nemoralnom ponašanju mnogih pojedinaca koji su često prikazivani u drugačijem svjetlu, a mnogi od njih su smatrani moralno ispravnim, ono što nam je još zanimljivije je sljedeće - Epštajnovi „krugovi“ kao da su prepisani iz takozvanih teorija zavjere - postavlja se logično pitanje: šta ako su neke „teorije zavjere“ zapravo istinite? I kako to da ovi primjeri otkrivaju da su neke teorije zavere istinite, a da to nužno ne znači da su njihovi zagovornici (apsolutno) u pravu?

Kada teorije zavjere postanu stvarnost

Hajde da to ovako razložimo - Epštajnovi orgijalni krugovi izgledaju kao da su prepisani iz neke zavjereničke naracije - uska elitna grupa ima svoje mjesto gdje se sastaje, gdje se druži i gdje obavlja sladoledne okultne rituale pomešane sa manifestacijom najnižih ljudskih strasti.

Svijet

Ispovijest Epstinove žrtve: "Uvijek sam imala osjećaj da me posmatra"

Štaviše, ozbiljni teoretičari zavjere su više puta isticali da „teorija zavjere“ nije nešto što se tako naziva samo da bi se a priori proglasilo lažnim, već da su mnoge takve „teorije“ tačne, odnosno da ih ne razlikuje od „ne-teorija zavjere“ njihova istinitosna vrijednost, već struktura razmišljanja i formiranje objašnjenja. Na kraju krajeva, mnogi dokazani istorijski događaji u svom nazivu imaju „zavjeru“ ili „konspiraciju“.

Dakle, mogli bismo jednostavno zaključiti - teoretičari zavjere su bili u pravu. S jedne strane, tačni, s druge strane, plitki i lišeni nijansi - da, po mnogim principijelnim pitanjima su u pravu, ali njihov trijumf može se završiti u trenutku kada shvatimo da je njihov domet bio - preuzak. Drugim riječima, problem u ovom slučaju nije toliko u tome što su teoretičari zavjere otišli ​​predaleko, već u tome što su pokrili premalo.

Elite i njihovi odnosi

Naime, izgleda da je Donald Tramp, predsjednik SAD, i osoba oko koje je formiran pokret i narativ, duboko umješan u aferu Epštajn, da demokrate grade mrežu pedofila kroz duboku državu i održavaju svoje okultne rituale.

Ako se ispostavi da je ovo tačno za mnoge demokrate (što se tiče veza sa Epštajnom, nisu svi „detalji“ koliko su pristalice MAGA znale da idu), to je podjednako tačno i za one figure koje je MAGA narativ doveo u sam centar svjetske politike, koja se u velikoj mjeri zasniva na činjenici da je to borba „autentičnih ljudi“ protiv „denacionalizovanih elita“.

Jedan perverznjak i pedofil pokazao je suprotno - „svi su isti“, odnosno, čak i oni koji se pretvaraju da su protiv elite su samo u određenom trenutku konkurentna elita. Elite se druže jedna sa drugom - i Tramp i Klinton, i Benon i Čomski... Brojni zagovornici „teorija zavere“ poticali su iz struja ili su otvoreno podržavali takve struje čiji politički favoriti nisu van nje, već su duboko uronjeni u nju.

Koliko možemo vjerovati onima koji se stalno apeluju na „narod“ i signaliziraju vrline svojom „autentičnošću“? U mnoštvu primjera – od Berluskonija do Trampa – vidimo da su još „elitističniji“ i još „dekadentniji“ od svih onih protiv čijeg su se elitizma i dekadencije navodno borili.

Moć štiti moć

Štaviše, rituali i ekscentričnosti sami po sebi nisu „zavjereni“, niti nužno spadaju pod „okultno“, „tajno“ i „misteriozno“. Ovaj veo magle treba podići ne samo sa slučaja Epštajn, već i sa svega što se kasnije otkrije kao „omiljeno“ za bogate i moćne.

Svijet

Pariz na nogama zbog afere Epstin, pod istragom bivši ministar

Drugim riječima, riječ je o klasi, moći i nedodirljivosti, nema zagonetke i misterije – moć štiti moć, a na nju su kalemljene najniže ljudske strasti. Nema čak ni levice, centra ili desnice – intelektualni bard antiimperijalističke levice Noam Čomski se otvoreno „šali“ sa Stivom Benonom, bukvalnim ideologom alternativne desnice (alt-rajt) i trampizma.

Takođe, vrijedi ozbiljno teorijsku diskusiju o tome u kojoj mjeri je filozofija i praksa Mišela Fukoa, francuskog postmodernističkog filozofa i istoričara koji se bavio odnosima moći i praktikovao seksualne rituale sa maloljetnim dječacima u Tunisu, doprinela epštajnizmu kao fenomenu.

U tom smislu, diskurs „zavjere“ u cjelini samo šteti otkrivanju takvih slučajeva – često je mističan i misteriozan, dok je stvarno stanje stvari veoma prizemno. S druge strane, vulgarno shvatanje „teorija zavjere“ kao isključivo proizvoda paranoidnog uma je takođe štetno – one unapred nemaju istinitosnu vrijednost, kao što smo gore pomenuli.

(indeks)