Banjalučka doktorka upozorava roditelje: Ovo možda nije samo dječiji ''bezobrazluk''

O tome kako izgleda put do prave dijagnoze, zašto je opasno donositi zaključke nakon samo jednog kratkog razgovora i koje su mogućnosti podrške dostupne u Banjaluci i Republici Srpskoj, za "BL portal" govori dr Jelena Knežević Crnokrak, specijalista dječije i adolescentne psihijatrije u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka.

ADHD se ne utvrđuje na osnovu jednog susreta

ADHD, odnosno poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, može se ispoljavati kroz teškoće s održavanjem pažnje, organizacijom aktivnosti i kontrolom impulsa, ali i kroz izraženu potrebu za kretanjem.

Srbija

Virus hara među djecom: Pedijatar upozorava na zabunu među roditeljima

Međutim, pojedinačni simptomi nisu dovoljni da bi se postavila dijagnoza.

Kako objašnjava dr Knežević Crnokrak, stručna procjena počinje kada dijete ili adolescent ispoljava teškoće u ponašanju ili školskom postignuću koje zahtijevaju dodatno ispitivanje.

"Da bi se postavila dijagnoza, dječiji psihijatar bi trebalo da utvrdi da li postoje dijagnostički kriterijumi u više od jednog okruženja, na primjer u kući i školi. Informacije se prikupljaju od roditelja, učitelja ili nastavnika", navodi ona.

Procjena, kako ističe, obuhvata detaljan klinički intervju s roditeljima, pregled djeteta i posmatranje njegovog ponašanja. Važne su i dodatne informacije od osoba koje dijete poznaju u različitim situacijama, uključujući vaspitače, učitelje i nastavnike.

Svijet

Putin: Multipolarni svijet zaista postaje stvarnost

U postupku se koriste i strukturisani dijagnostički intervjui prilagođeni djeci, kao i skale procjene namijenjene roditeljima i nastavnicima. One pomažu da se sagleda ponašanje djeteta kod kuće, u školi i tokom vanškolskih aktivnosti.

U pojedinim slučajevima može biti potrebno i neuropsihološko testiranje.

"Instrumente procjene i neuropsihološko testiranje važno je razumjeti kao potvrdu sumnje na dijagnozu ADHD-a, koja se postavlja prvenstveno na osnovu istorije pacijenta, opservacije i dijagnostičkih kriterijuma", pojašnjava dr Knežević Crnokrak.

Drugim riječima, nijedan pojedinačni test niti utisak stečen tokom kratkog razgovora ne bi trebalo posmatrati izdvojeno od ostalih podataka o djetetu.

Kada teškoće s koncentracijom zahtijevaju stručnu procjenu?

Jedan od razloga zbog kojih roditelji teško procjenjuju kada treba potražiti pomoć jeste to što se mnoga djeca povremeno teško koncentrišu, odlažu obaveze ili gube interesovanje za aktivnosti koje im nisu privlačne.

Dr Knežević Crnokrak navodi da se simptomi ADHD-a grupišu u dvije kategorije – nepažnja i hiperaktivnost i impulsivnost.

Banja Luka

Eko toplane mijenjaju način obračuna grijanja: Banjalučane očekuju drugačiji računi

"Simptomi nepažnje uključuju to da dijete ne obraća pažnju na detalje, da mu pažnju lako poremete i najmanje distrakcije, da ima probleme s organizacijom svojih aktivnosti i da lako gubi svoje stvari", objašnjava ona.

Drugu grupu čine simptomi hiperaktivnosti i impulsivnosti. Dijete može često biti u pokretu, ustajati u učionici, trčati ili se penjati u situacijama u kojima to nije primjereno, odgovarati prije nego što je pitanje završeno ili imati teškoće s čekanjem reda.

Za procjenu je važno i kada su se simptomi pojavili i koliko utiču na djetetov život.

"Značajno je da simptomi postoje prije navršene 12. godine i da ometaju socijalno i akademsko funkcionisanje djeteta", navodi dr Knežević Crnokrak.

Teškoće s učenjem i koncentracijom same po sebi ne znače da dijete ima ADHD. Zbog toga je važno da stručnjak sagleda cjelokupnu sliku, umjesto da se zaključak donosi na osnovu jednog ponašanja ili školskog uspjeha.

Zašto su važni razgovori s roditeljima i školom?

Roditelji često najbolje poznaju svakodnevne navike djeteta, situacije u kojima se teškoće javljaju i načine na koje pokušavaju da ih prevaziđu. Nastavnici, s druge strane, mogu dati uvid u ponašanje djeteta u učionici, praćenje nastave, izvršavanje zadataka i odnose s vršnjacima.

Hronika

Akcija ”Black Peak": Zaplijenjena dva kilograma droge i oružje

"Jasno je da je razgovor s roditeljem i školom neophodan u sklopu procjene i dijagnostike ovog poremećaja", ističe dr Knežević Crnokrak.

Takav pristup pomaže da se utvrdi da li se teškoće ispoljavaju u različitim situacijama, koliko dugo traju i na koji način utiču na djetetovo funkcionisanje. Roditeljske opservacije su dio informacija koje stručnjaku mogu pomoći da bolje razumije dijete, dok podaci iz škole omogućavaju uvid u njegovo ponašanje izvan porodičnog okruženja.

Šta ako roditelj smatra da problem nije dovoljno ispitan?

Nedoumica može ostati i nakon što roditelj potraži stručnu pomoć, posebno ako i dalje primjećuje teškoće koje utiču na svakodnevni život djeteta.

U tom slučaju može zatražiti drugo stručno mišljenje, a važno je i da iznese konkretne primjere ponašanja, teškoća s kojima se dijete suočava i situacija u kojima one dolaze do izražaja.

BiH

Savjet ministara usvojio odluku o povećanju plata

"Kao i u drugim bolestima ili poremećajima u medicini, i ovdje roditelj može uvijek da potraži drugo mišljenje, ali značajno je napomenuti da to nije dijagnoza koja se postavlja ad hoc nakon jednog pregleda, već je potrebna detaljna procjena, pažljivo prikupljanje podataka i jedan kontinuitet psihijatrijskog praćenja i opservacije, što bi trebalo dovesti do precizne dijagnostičke odluke", navodi doktorka za "BL portal".

To znači da roditelj koji je zabrinut zbog djetetovih teškoća ne mora odustati od traženja odgovora ukoliko smatra da njegova zapažanja nisu dovoljno razmotrena. Istovremeno, ni sumnja roditelja, koliko god bila opravdana, sama po sebi ne potvrđuje određenu dijagnozu. Cilj procjene jeste da se utvrdi šta se zaista dešava, a ne da se unaprijed potvrdi ili odbaci pretpostavka o ADHD-u.

Gdje roditelji mogu potražiti pomoć u Banjaluci i Republici Srpskoj?

Iskustva čitatelja pokazuju da roditelji u potrazi za odgovorima često istražuju i komplementarne pristupe, poput defektoloških tretmana, rada sa psiholozima ili procjene rane senzorne integracije i integracije primitivnih refleksa koji mogu uticati na motoriku, mirno sjedenje i pažnju.

Dok komplementarni pristupi pružaju dodatne uvide, stručnjaci poručuju da zvanična dijagnostika i dalje zahtijeva timski rad unutar zdravstvenog sistema.

"Dijagnostika ADHD-a kod djece i mladih se može obavljati u Banjaluci i Republici Srpskoj u okviru zdravstvenih ustanova koje imaju odgovarajuće kapacitete za procjenu mentalnog zdravlja djece i mladih", zaključuje dr Knežević Crnokrak.

Prvi korak za sve roditelje koji sumnjaju na ove teškoće jeste obraćanje porodičnom ljekaru ili pedijatru koji ih upućuje u Centar za zaštitu mentalnog zdravlja, uz poruku roditeljima da ne odustaju i potraže strpljivu, temeljnu i kontinuiranu podršku za svoje dijete.