Emotivan oproštaj stručnog štaba od Dešana

Iskusni strateg nije uspio da se medaljom na Mundijalu oprosti od reprezentacije, ali njegov stručni štab je znao da cijeni rad sa njim. Dvadeset jedan član tima potpisao je emotivno pismo zahvalnosti, u kojem su opisali kakav je Dešan bio kao lider, trener i čovjek.

Kako prenosi Le Parisien, pismo su zajednički potpisali svi najbliži Dešanovi saradnici – od pomoćnih trenera i kondicionih stručnjaka, preko lekarskog tima i fizioterapeuta, do ljudi zaduženih za logistiku, medije i svakodnevno funkcionisanje reprezentacije.

Njihova poruka nije bila samo oproštaj, već i priznanje čoveku koji je više od decenije oblikovao kulturu francuske reprezentacije.

"Željeli smo da ti se obratimo. Zato što postoje zahvalnosti koje ne mogu da ostanu neizrečene.

Hvala ti što si nam ukazao povjerenje, što si nam omogućio da budemo dio ove jedinstvene avanture i što si nam dao priliku da budemo uz tebe.

Tokom svih ovih godina naučio si nas da postoji način da se služi reprezentaciji Francuske. Uvijek sa visokim zahtjevima. Ali i sa poniznošću, disciplinom, solidarnošću i odanošću. I sa idejom koja te nikada nije napustila – da ništa nije važnije od dresa.

Tu rečenicu čuli smo od tebe stotinama puta. Ali još važnije, vidjeli smo kako je svakodnevno živiš.

Za tebe standardi nikada nisu bili predmet pregovora. Prije nego što si ih tražio od nas, postavljao si ih sebi. U svakoj odluci koju si donosio.

Naučio si nas da su rad i čvrsta uvjerenja vrijedniji od velikih najava, da se odgovornost ne traži – ona se preuzima.

Naučio si nas da je svaki detalj važan, od terena, preko kuhinje, pa sve do konferencija za medije i prostorije za oporavak.

Naučio si nas da prihvatimo poraze bez traženja izgovora. Da ostanemo zajedno kada sve ide dobro, ali i kada izgleda da se sve raspada.

Naučio si nas da veliki tim nije samo skup velikih igrača. On se gradi od ljudi koji žele da napreduju zajedno. Uvijek si nas podsjećao da je svako važan. Dao si nam osjećaj da naš rad ima vrijednost.

Naravno, nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo ono što je izuzetno. Više od titule svetskog prvaka, fascinira tvoja postojanost na najvišem nivou. Nijedan selektor nije tri puta uzastopno stigao do polufinala Svjetskog prvenstva.

Sigurni smo da će istorija pamtiti pobjede, rekorde, finala i večeri koje su oduševile čitavu naciju. Mi ćemo, međutim, pamtiti i uspomene za koje niko nikada neće saznati. Razgovore nasamo, zajedničke trenutke za stolom, riječi utjehe poslije teških dana. Trenutke neizvjesnosti u kojima je nekoliko tvojih rečenica bilo dovoljno da sve ponovo pokrene.

Naučio si nas da liderstvo ne zahtijeva velike govore. Da može da bude mirno. Da mora da bude zahtjevno. Puno poštovanja. I duboko ljudsko.

Otišao si onako kako si i obavljao ovu funkciju – dostojanstveno i nenametljivo. Bez traženja komplimenata. Nikada ne stavljajući sebe iznad institucije. Posvetio si 14 godina svog života vođenju reprezentacije Francuske i pružio nam priliku da sve to proživimo uz tebe. Tu privilegiju nikada nećemo zaboraviti.

Ako su u Majamiju potekle suze, to je zato što je teško oprostiti se poslije ovakvog putovanja.

Zato želimo da ti kažemo jedno veliko hvala. Hvala na povjerenju, na tvojoj dobronamjernoj strogosti koja nas je učinila boljima, na trenucima koji će zauvijek ostati u našim sećanjima, na lignjama i sladoledu od pistaća.

Od ove avanture ostaće neizbrisiv trag koji će nas povezivati do kraja života. Ponos što smo služili reprezentaciji Francuske. I sreća što smo to činili uz tebe“, stoji u pismu.

(b92)