Slavimo Svetog Romana Đuniškog: Vjernici ovu molitvu izgovaraju za zdravlje i potomstvo

Ova svetinja nalazi se na desnoj obali Južne Morave, u blizini Đunisa, i pripada Eparhiji niškoj. Manastir se ubraja među najstarije srpske svetinje, a njegovo ime povezano je sa dugom tradicijom i brojnim narodnim predanjima.

Hronika

Strašna tragedija u Srpskoj: Mladić poginuo, više povrijeđenih

Sveti Roman se prema crkvenom predanju upokojio u 9. vijeku. Živio je podvižničkim životom, posvećen molitvi, postu i služenju Bogu. Zbog njegovog života i predanja o čudesima koja su se događala nakon molitava pred njegovim moštima, vjernici ga i danas posebno poštuju.

Na praznik Svetog Romana u manastir dolaze brojni ljudi. Neki se mole za zdravlje svojih najbližih, drugi traže utjehu i snagu u teškim trenucima, dok pojedini dolaze da zahvale za ono što su već dobili. Prema narodnom vjerovanju, pred moštima ovog svetitelja mnogi su tražili pomoć i iscjeljenje.

Posebno mjesto u obilježavanju praznika ima molitva Svetom Romanu. Vjernici je izgovaraju sa vjerom i nadom, a praznik koriste kao priliku da se u tišini pomole za svoje porodice, zdravlje i duhovni mir.

Molitva Svetom Romanu

"Tebi, ugodniče Boga živoga, Romane čudotvorče, koji si ispunio zakon Boga i spasa našega Isusa Hrista i dobio od Njega život vječni; klanjamo se s ljubavlju i blagodarimo Ti sa smirenjem, za premnoga Tvoja čudesna djela, kojima si pomogao nemoćnim ljudima, i proslavio ime Gospoda i spasa svoga. Amin."

Manastir Sveti Roman ima i veoma zanimljivu istoriju. Prema dostupnim podacima, njegovo postojanje bilježi se još u srednjem vijeku, a pominje se i u povelji vizantijskog cara Vasilija drugog s početka 11. vijeka.

Društvo

Ponegdje moguć i led: Poznati meteorolog objavio svoju prognozu

Kroz vijekove je svetinja imala različite uloge. U okviru manastirskog kompleksa nekada je postojala bolnica, dok je tokom ratnih vremena služila i kao mjesto utočišta i pribježište za narod.

Predanje o Svetom Romanu posebno je vezano za pomoć ljudima koji su se suočavali sa bolešću i nevoljama. Zbog toga se njegovo ime vijekovima izgovara u molitvama onih koji traže zdravlje, utjehu i snagu.

Praznik Svetog Romana Đuniškog zato nije samo dan kada se vjernici sjećaju jednog svetitelja, već i prilika da zastanu, okrenu se molitvi i pronađu mir. Vjernici koji dolaze u manastir pristupaju svetinji sa različitim željama i potrebama, ali ih povezuje vjera u pomoć i utjehu koju pronalaze u molitvi.

(ŽenaBlic)