Tankeri zarobljeni, cijene bi mogle da podivljaju: Zašto je Hormuz "ključna tačka"?

Zašto je bitan ovaj prolaz?

Prije svega da pojasnimo, zašto blokada Hormuza utiče na globalnu trgovinu naftom. Hormuški moreuz je jedan od najvažnijih geostrateških prolaza na planeti. Kroz njega "ide" oko petina svjetske nafte i veliki dio tečnog prirodnog gasa.

Nalazi se između Iran na sjeveru i Oman (odnosno njegove eksklave Musandam) na jugu. On povezuje Persijski zaliv sa Omanskim zalivom, koji dalje vodi u Arapsko more i Indijski okean.

Zbog ogromne količine nafte i gasa koja prolazi ovim putem, Hormuški moreuz se često naziva „najvažnijom energetskom uskom tačkom na planeti“.

Geografski položaj i veličina

Hormuški moreuz je relativno uzak morski prolaz, dužine oko 160 km, dok je najuži dio svega oko 33 km. Moreuz je strateški važan jer predstavlja jedini morski izlaz iz Persijskog zaliva prema otvorenom okeanu.

Brodovi se kreću u strogo određenim koridorima za plovidbu kako bi se izbjegli sudari u veoma prometnom saobraćaju.

Koliko nafte i gasa prolazi kroz moreuz

Kroz moreuz svakodnevno (prije blokade i rata) prolazi između 90 i 120 tankera koji prevoze naftu, naftne derivate i tečni prirodni gas. U prosjeku jedan tanker prođe svakih 10–15 minuta, a dnevno se transportuje oko 20–21 milion barela nafte. To je približno oko 20% svjetske potrošnje nafte. Svaki peti barel nafte u svijetu prolazi ovim putem.

Nekoliko velikih proizvođača nafte, kao što su Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija, Bahrein, Katar, Emirati nalazi se u Persijskom zalivu i oslanja se na ovaj prolaz za izvoz energenata.

Hormuški moreuz je takođe ključan za transport tečnog prirodnog gasa (LNG). Najveći izvoznik gasa preko moreuza je Katar, te oko 20–25% svjetske trgovine LNG-om prolazi kroz ovaj prolaz, većina katarskog gasa ide u Aziju i Evropu.

Blokada tankera i rast cijena

Jedna od glavnih tema nakon izbijanja sukoba jeste, kako će rat uticati na cijenu energenata u svijetu. Višednevna ili ako bude višemjesečna blokada prolaza, svakako će ostaviti vidljive posljedice na svjetsku ekonomiju.

Iako je sukob tek počeo, njegove posljedice, sem onih najvažnijih, ljudskih života, osjetile su se i na berzama. Tako je cijena sirove nafte skočila za 10 odsto. Kako sukob bude odmicao, a nafta ne bude išla iz Zaliva, tako cijena može samo da raste.

Zarovljeni tankeri

Između iračke luke Basre i Kuvajta u samom vrhu Perzijskog zaliva, u ovom trenutku nalazi se više stotina tankera punih sirove nafte.

Prema podacima kompanije Lloyd’s List Intelligence, ovaj poremećaj je doveo do toga da se tankeri koji poštuju međunarodna pravila nalaze usidreni, privezani u lukama ili plove veoma malom brzinom, dok operateri čekaju jasniju sliku o bezbjednosnoj situaciji.

Stranice za praćenje brodova ( vesselfinder.com i marinetraffic.com) pokazuju da je nakon nekoliko dana rata bilo blokirano više od 200 tankera, od najvećih koji uglavnom prevoze sirovu naftu do onih srednje veličine namijenjenih naftnim prerađevinama.

Najveći među njima su brodovi klase VLCC (very large crude carrier) duži od 300 metara, koji tipično nose preko dva miliona barela (280.000 tona), no najviše ih pripada nešto manjoj klasi "Suezmax" dužine oko 280 metara.

Ta klasa se pokazala najpraktičnijom jer može proći kanalom između Crvenog i Sredozemnog mora noseći preko milion barela (140.000 tona).

Uz njih je blokirano i 80 do 90 tankera koji su prazni, te su u Zalivu radi ukrcaja nafte.

Blokiran je i niz brodova koji prevoze LNG, te više od 150 kontejnerskih brodova, uključujući i one na redovnim linijama između Dalekog istoka i Evrope.

Prema većini procjena na morima ukupno ima oko 1.400 velikih tankera, od kojih je u aktivnoj upotrebi oko 1.200.

Zavisna tržišta

Tržišta koja posebno zavise od nafte i gasa koja prolazi kroz Hormuz su u Aziji, te čak 82 odsto sirovina koja prolazi kroz ovaj moreuz završava u Kini, Indiji, Japanu i Južnoj Koreji.

Procjene ukazuju da bi cijene mogle porasti daleko iznad sadašnjih nivoa, u ekstremnim scenarijima čak do 250 dolara po barelu. Ipak, analitičari su skloniji cifri između 120-150 dolara.

Takav rast automatski bi povećao troškove transporta, proizvodnje i električne energije, što bi dovelo do rasta inflacije, poskupljenja hrane, industrijskih proizvoda i usluga širom svijeta. Budući da je nafta temelj savremene ekonomije, njen nagli rast cijene izazvao bi lančanu reakciju koja bi imala nesagledive posljedice po svjetsku ekonomiju.

Goldman Saks procjenjuje da bi šestonedjeljna blokada i rast cijena nafte sa 70 na 85 dolara po barelu mogao povećati inflaciju u Aziji za oko 0,7 procentnih poena, a najjači uticaj se očekuje na Filipinima i u Tajlandu.

Može li Iran da zatvori Hormuz?

Iran posjeduje značajne vojne kapacitete koji mu omogućavaju da ozbiljno ugrozi plovidbu kroz moreuz. Njegove morske snage raspolažu brzim napadačkim brodovima, podmornicama, pomorskim minama i protivbrodskim raketama. Čak i ograničeni napadi ili postavljanje mina mogli bi učiniti prolaz previše opasnim za komercijalni saobraćaj, što bi praktično dovelo do privremene blokade.

Važno je naglasiti da bi zatvaranje moreuza nanijelo ekonomsku štetu i samom Iranu, jer bi izgubio ključni izvozni kanal za vlastitu naftu. Islamska republika ima problem oko toga zato što su luke za isporuku unutar Persijskog zaliva.

Iako postoje alternativni pravci transporta, poput naftovoda prema Crvenom moru ili Omanskom zalivu, njihov ukupni kapacitet može nadomjestiti samo manji dio transporta koji se odvija kroz Hormuški moreuz.

Saudijska državna naftna kompanija Aramko već pokušava preusmjeriti dio svog izvoza sirove nafte u Crveno more kako bi izbjegla Hormuz.

"Aramko namjerava izbjeći smanjenje proizvodnje preusmjeravanjem dijela zaliha u luku Janbu na Crvenom moru. Aramko je obavijestio neke kupce svoje arapske lake sirove nafte da moraju ukrcati teret u Janbu, luci na Crvenom moru", navodi Rojters pozivajući se na svoje izvore.

Ko bi imao najveću korist?

Prema procjenama analitičara od zatvaranja Hormuškog moreuza najviše koristi bi imala Rusija, koja bi se mogla postati jedina alternativa za Evropu i Aziju.

U prvim danima sukoba oglasio se i predstavnik predsjednika Rusije za investiciono-ekonomsku saradnju sa stranim zemljama Kiril Dmitrijev, koji je rekao da bi cijena mogla barela mogla da "uskoro" premaši 100 dolara.

Ključno pitanje je, ako dođe do blokade, da li je ona dugotrajno održiva ili SAD i saveznici imaju snage za "zagospodare" vodama oko Irana?